BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSAVSKI KANTON   

OPĆINSKI SUD U ORAŠJU

Broj: 25 0 K 060210 24 K

Orašje, 05.12.2024.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

                                Općinski sud u Orašju po sucu Ljubici Oršolić uz sudjelovanje zapisničara Lorene Glavaš, u kaznenom  predmetu protiv optuženog S.D., sina Š., iz  S., …, zastupanog po zastupanog po braniteljima Anelu Kurtović i Sanji Kurtović, odvjetnicima  iz Odvjetničkog društva Kurtović & Co,  zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287. st.1. točka „a“ u vezi sa čl. 28. i čl. 31.  Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16 i 75/17), a po optužnici Kantonalnog  tužiteljstva Posavskog kantona Orašje, broj T02 0 KT 0008956 23 od 15.03.2024.g., nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 02.12.2024.g. u odsutnosti kantonalnog tužitelja Nebojše Purića i optuženog S.D., te branitelja Anela Kurtovića, donio je i javno objavio  dana 05.12.2024.godine   slijedeću

P R E S U D U

OPTUŽENI: S.D., sin Š.D. i majke H.D. dj. K., rođen …. godine u S., sa prebivalištem u …, S., po narodnosti Bošnjak, državljanin BiH, JMB: …, po zanimanju KV vozač i KV mehaničar, razveden, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, vojsku služio u Sarajevu 1996./1997. godinu, bez čina i odlikovanja, ne vodi se u vojnoj evidenciji, vlasnik jednosobnog stana sa dijelom 1/1, zaposlen, izdržava se od prihoda vlastitog obrta-taksi službe, nije osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

kriv je

Što je:             dana 21.12.2023.godine oko 17:55 sati, zajedno i po prethodnom dogovoru sa njemu poznatom osobom, došao u mjesto D.M., Ulica …, grad O., do obiteljske kuće vlasništvo I.D., u namjeri da obijanjem dođu do stvari iz zatvorenih prostorija kako bi oduzimanjem tuđe pokretnine pribavili sebi protivpravnu imovinsku korist, što je i htio, te iskoristivši odsustvo vlasnika prišli pomoćnoj zgradi u sklopu obiteljske kuće sa njene stražnje strane, a potom je obili na način da su podesnim predmetom - pajserom djelovali u predjelu ispod brave vrata i ista otvorili, a potom ušli u unutrašnjost pomoćne zgrade kojom prilikom nisu ništa oduzeli, nakon čega su izašli iz pomoćne zgrade i dvorišta te se uputili pješke Ulicom …, lokalnom cestom zv. „…“ u smjeru marketa “M.”,

dakle,       kao suizvršitelj, obijanjem pokušao da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine pribavi sebi protupravnu imovinsku korist

čime  je:        počinio kazneno  djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. točka „a“ u vezi sa čl. 28. i čl.31.  Kaznenog zakona Federacije BiH,

pa sud optuženom S.D.  za počinjeno kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. točka „a“ u vezi sa čl.28. i čl.31. Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl. 42, čl. 49., čl. 60. i čl. 62. st.1., st.2. i st.3.  Kaznenog zakona Federacije BiH  i z r i č e

UVJETNU OSUDU

            kojom se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

            Na temelju članka 57. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine  optuženom S.D. se u kaznu zatvora iz uvjetne osude, a u slučaju opoziva iste, uračunava vrijeme za koje je lišen slobode i koje je proveo u pritvoru i to vrijeme počev od 22.12.2023.godine od 22,00 sata  do 15.07.2024. godine.

            Na temelju članka 78. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine optuženom S.D. se izriče mjera sigurnosti Oduzimanje predmeta, te se od istog oduzimaju predmeti: crne rukavice, paper sprej i crna kapa tzv. „fantomka“.

    Na temelju čl. 202. st.1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka „g“ ZKP-a FBiH optuženi S.D.  se obvezuje da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati paušal u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona Orašje podnijelo je ovom Sudu  optužnicu broj T02 0 KT 0008956 23 od 15.03.2024. godine protiv optuženog A.M.,  sina D.M., iz R S., …, zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“, u vezi sa čl. 28. i  čl.31 .Kaznenog zakona F BiH u stjecaju sa kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona, te protiv optuženoga S.D.,  sina Š.D., iz S. …, zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH.

Na ročištu o saslušanju optuženih održanog dana  08.04.2024. godine optuženi  A.M. i S.D. su se izjasnili da se ne osjećaju krivim za predmetna kaznena djela, te je na temelju čl. 244.st.4. ZKP-a F BiH predmet dostavljen sucu radi zakazivanja glavne rasprave.

Kako je u tijeku glavne rasprave optuženi A.M. sa Kantonalnim tužiteljstvom PK Orašje dana 29.07.2024.g. zaključio sporazum o priznanju krivnje, to je  Rješenjem  ovoga suda  broj 25 0 K 060210 24 K od  29.07.2024.godine razdvojen  kazneni postupak protiv optuženog A.M.,  zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i  čl.31. .Kaznenog zakona F BiH u stjecaju sa kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona od kaznenog postupka  protiv optuženog S.D.,  sina Š.D., iz S. …,  zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH, te je određeno da će se kazneni postupak protiv optuženog S.D. nastaviti pod  poslovnim brojem 25 0 K 060210 24 K, dok će se kazneni postupak protiv optuženog A.M. nastaviti pod novim poslovnim brojem i za isti će se formirati novi spis.

U završnoj riječi tužitelj je izjavio da smatra da se je na glavnom pretresu u cijelosti pokazalo ono što je pravni navod optužnice protiv sada osuđenog A.M. i optuženog S.D. da su zajedno kao saizvršioci počinili ovo krivično djelo koje se sad S.D. stavlja na teret odnosno Teška krađa u pokušaju. Prije svega navodi da nijedan ni drugi nemaju nikakve veze sa O., ni poslovne, ni privatne, ni porodične i tako dalje, da je S.D. taksista u S., bar se tako predstavlja, da je A.M. čak iz L., čak iz druge države. Okolnosti pod kojima su se njih dvojica upoznali i došli u O., gdje ne znaju nikoga, ni kod koga ne idu u goste, nemaju nikakvu vezu sa O., pred Novu godinu, vrijeme znači katoličkih praznika, kada su znali, a isto je to i kasnije utvrđeno i od koga su saznali, da oštećeni neće biti kod kuće, da oštećeni I.D.  odlazi u pravcu R.H. i igrom slučaja, s obzirom da je na granici bila gužva, se vratio i onda zatekao, u stvari u svom dvorištu, tako da to što branilac kaže da nema dogovora ne ukazuje se prijepisom mobilnog telefona, ako su bili oprezni, a vidi se da jesu, znači normalno da su se, znaju se očigledno, a i A.M. je rekao da je nastanjen znači sa boravištem u S., da tamo ima vanbračnu partnerku, znači oni se očigledno znaju, dogovorili su se usmeno, ne mora to bit pisani trag, niko nije toliko nepažljiv da to uradi pisanim putem i da ostavi pisani trag krivičnog djela, znači taj dogovor su oni mogli postići i usmenim putem, doći iz S. i ono što je također vrlo indikativno oni autom l. registarskih tablica ne dolaze u O. direktno nego ostavljaju u B., znači u gradu koji je nekih 25 km udaljen od mjesta izvršenja krivičnog djela, također opet s ciljem da  budu što teže uočljivi, jer da su prošli ovu kameru ovdje, radar, znalo bi se  da su to oni. Tužitelj nadalje navodi da su to sve odmah prve indicije  u pravcu dokazivanja, odnosno dokazi u pravcu dokazivanja ovog krivičnog djela, te da su u takvim okolnostima po prethodnom dogovoru očigledno došli zajedno vozilom l. registarskih tablica, iz B. ovdje, pod nepoznatim okolnostima, te dolaze u dvorište kuće I.D., a da je  I.D. rekao da čak, iako se bavi nekim ugostiteljskim djelatnostima, nije imao nikakve kupce, nikakve najavljene goste i da je planirao sa porodicom da ode u R.H. u kupovinu, a da se igrom slučaja zbog gužve na granici vratio i u dvorištu zatekao dvije osobe sa kapama na glavama i sa nekim predmetima u rukama. Odmah odlazi u postrojbu specijalne policije koja se nalazi nekih možda do 500 m od njegove kuće, odmah to prijavljuje i odmah specijalna policija, odmah odlazi na lice mjesta i zatiče u dvorištu  vrata koja su, čini mu se,  otvorena, a onda odlazi, čim izlazi iz dvorišta na ulici primjećuju upravo ovdje optuženog S.D. u društvu sa A.M., gdje im izdaju naredbu da legnu na pod, koji od sebe odbacuju predmete i pretresom S.D. pronađeni su predmeti koji su apsolutno podobni za izvršenje imovinskih krivičnih djela, konkretno  S.D. je imao kod sebe kapu fantomku, paper sprej i crne rukavice, znači te predmete, došao iz S., došao u O. sa fantomkom, sa suzavcem i crnim rukavicama, znači trebalo bi bit stvarno naivan pa povjerovat da je on došao tu turistički u tim noćnim satima u grad koji eto, pogotovo u tu ulicu koja nema uopšte nikakvih turističkih sadržaja, niti sadržaja bar interesantnih da se oni tu okupljaju njih dvojica sami, u blizini kuće gdje je krivično djelo pokušano dakle, nalaze se i njih dvojica sa svim tim predmetima, jedan od tih predmeta jeste i pajser plave boje koji je ostavio trag prilikom otvaranja vrata na pomoćnoj zgradi oštećenog I.D., znači plavi pajser ostavio plavi trag i ostavio otisak 34 mm, dok je sama radna površina pajsera 33 mm i vještak je objasnio zašto se pojavljuje ta razlika, upravo imajući u vidu da pajser jeste čvrste konstrukcije, a zavisno od materijala koji se otiskuje znači može ostaviti malo širi otisak i to je vještak pojasnila bez obzira što nema individualnih karakteristika to je sasvim dovoljna opšta karakteristika, znači i boja i širina otiska, sasvim dovoljno da ih poveže. Zatim navodi da,  uzimajući u obzir da vrata nisu zaključana, njihova je namjera bila da uđu u zatvoreni prostor, a samim tim čim ulaze u zatvoreni prostor, tuđu kuću, zna se da im je cilj da pribave protivpravnu imovinsku korist i zašto su odustali, da pretpostavlja da je to bilo zato što, jer je čuo prilikom njihovog ispitivanja da se upalio jedan senzor ili je pas zalajao pa su otišli, dakle oni su došli s ciljem da ukradu da učine ovo krivično djelo, ometeni su, nisu dobrovoljno odustali, znači ometeni su vanjskim faktorom odustali i po povratku ih je oštećeni uočio i odmah prijavio. Tako da tužilaštvo smatra apsolutnim dokazanim znači da su oni došli i zajednički, jer jesu došli su po prethodnom dogovoru, drugačije ne mogu iz te udaljenosti iz S. doći u O., a da se ranije ne dogovore, bez obzira što nisu ostavili pisani trag, došli su u tuđu kuću, u tuđe dvorište, otvorili ta vrata, a jedini cilj kad se ulazi u tuđu kuću noću dok oštećenog nema može biti samo ovaj, znači da se pribavi protivpravna imovinska korist. Tužilaštvo smatra da uviđaj nije nestručno urađen, uviđaj je urađen tako kako je urađen, nitko od ovih policijskih službenika ne poznaje ni jednog ni drugog optuženog, niti ima kakav interes i motiv da im lažira dokaze da bi jednog S.D. iz S. tužilaštvo lažno optužilo, znači takva tvrdnja odbrane je apsolutno nelogična, a na kraju i nedokazana, tako da smatra da Sud treba pokloniti vjeru iskazu svjedoka I.D. U unakrsnom ispitivanju uopšte nije doveden u pitanje, također iskazi policije, što se tiče uviđaja da li je sad korišten metar, da li razmjernik to je svejedno, znači metar je takav kakav jest, pokazuje mjernu jedinicu imamo mm, cm i vještak nije rekla da ne može da uradi vještačenje, ona je rekla to je bilo dovoljno i izvršila je vještačenje. Pronađeni su predmeti  znači šrafciger i pajser, čarape, kapa fantomka, znači svi ti predmeti ukazuju da su optuženi došli s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi i da su obojica bili u dvorištu kuće oštećenog. Što se tiče dokaza odbrane tužilaštvo smatra da ovo vještačenje tragova boje ništa ne dokazuje, znači ne ide ni u prilog ni jedne, ni druge stranke u postupku, jer vještačenje nije moglo biti izvršeno zbog nedovoljne količine tragova tako da to je neutralni dokaz, ne ide u prilog ni jednoj ni drugoj strani, ali jeste, opet potkrepljuje tvrdnju da ti tragovi plave boje sa vrata odnosno okvira vrata su, misli plava boja pajsera koji je nađen tu u blizini neposredno nakon izvršenja krivičnog djela. Što se tiče dokaza da je optuženi taksi prijevoznik ni to ništa ne dokazuje, znači to su dokazi iz 2016. godine, da li se on u međuvremenu i dalje time bavi, inače je prošlo skoro 10 godina, da se  ne zna čime se bavi S.D., ali činjenica je i sam je rekao kad je bio ispitan u svojstvu osumnjičenog da živi u stanu od 34 kvadrata sa troje maloljetne djece, tako je rekao i tako stoji u njegovim generalijskim podacima. To samo po sebi, znači i da je razveden, da djecu on izdržava ili da bar djeca žive s njim u tako malom stanu i ukazuje da njegovo loše imovno stanje koje može biti, a i ne mora motiv izvršenja krivičnog djela, ali sasvim je indikativno znači da u stanu od 34 kvadrata živi njih četvero, a dokaz je dostavljen da jedno dijete radi, pritom je dostavio neki ugovor u radu bez prijave na PIO i na zdravstveno osiguranje, mi ne znamo da li ovo zaista, da li radi ili ne radi i tko je ovaj Š.A.D., nije pozvan kao svjedok, mi ne znamo ko je on, nema izvoda iz matične knjige rođenih da uopšte ovu osobu povežemo sem sličnog odnosno istog prezimena da uopšte povežemo Š.A.D. sa ovdje optuženim S.D., nema prijave, nema izvoda iz matične knjige rođenih tako da to uopšte ne može ukazati da je S.D. dobrog imovnog stanja. Imajući u vidu sve navedeno tužilaštvo smatra da je ovo jedan zatvoren krug činjenica znači dolaze osobe iz S. koje nemaju veze sa O., parkiraju se u B., dolaze pod nepoznatim okolnostima ovdje u O., zatiče ih oštećeni u svom dvorištu, policija ih lišava slobode, nalazi ove predmete, a od toga predmete koji su podobni za izvršenje imovinskih krivičnih djela, od toga jedan predmet se i po boji i po širini radne površine upravo poklapa sa oštećenima na vratima oštećenog, tako da je to zatvoreni krug činjenica i nikakav drugi zaključak se ne može izvesti da je upravo ovdje optuženi S.D. zajedno sa A.M. pokušao da izvrši krivično djelo Teške krađe, da su postupili kao saizvršioci, jer su došli zajednički, došli su po prethodnom dogovoru i krenuli da uđu i ušli vjerojatno u kuću odnosno pomoćnu zgradu s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, što ih čini saizvršiocima tako da tužilaštvo smatra da je dokazalo sve ove navode uz opet nelogičnost teorije odbrane da je policija ovdje namjerno nešto pakovala optuženom, tako da smatra da su dokazali ove navode iz optužnice pa predlaže Sudu da optuženog oglasi krivim, da mu izrekne sankciju u skladu sa Zakonom. Eto s obzirom da nije osuđivan, da je djelo ostalo u pokušaju, to se može cijeniti kao olakšavajuća okolnost sa strane tužilaštva i predlaže da mu se izrekne mjera bezbjednosti oduzimanjem predmeta koji su od njega oduzeti, a to su kapa fantomka, suzavac i crne rukavice, jer su to očigledno predmetno namijenjeni za izvršenje imovinskih krivičnih djela, ni u koju drugu svrhu se ne mogu ni koristiti, da se optuženi obaveže da naknadu troškova postupka, da je navodno dokazao da se bavi taksi djelatnošću, znači može nadoknaditi troškove.

Odvjetnik Aleksandar Kurtović, branitelj optuženog  S.D., je u završnoj riječi istakao da se prije svega želi ukratko osvrnuti na izlaganje tužitelja, koji je rekao da ovdje ima samo indicija, niti jedan jedini dokaz, da tužilaštvo govori da nalaz koji je obrana dostavila ne ide u korist niti jednoj strani, a odbrana nije dužna ništa da dokazuje, odbrana je dužna da osporava,  i da osporava dokaze, a tužilaštvo je dužno da iz svake razumne sumnje dokaže da je S.D. počinilac krivičnog djela, a da ovdje to nije dokazano. Ističe da nema dokaz da su ušli, nema dokaz da su obili vrata, ima samo dokaz da su njih dvojica zatečeni 300 m od mjesta počinjenja krivičnog djela, zašto su oni tu bili, kako su bili, možda su bili iz nekih privatnih stvari koji S.D. neće da kaže zašto su bili, možda su neke druge stvari, on nije ni dužan to da objasni, ovo je slobodna država u kojoj imamo svi pravo da se krećemo kuda hoćemo, šta kada bi neko od nas došao u S. zbog nekih privatnih razloga i neko nas uhapsi što smo na pogrešnoj adresi u pogrešno vrijeme, a ne može se to objasniti svakome, tako da to nije dokaz, to je samo indicija i to je dobro kolega rekao, indicije ne mogu biti, nisu čak ni indicije, to su pretpostavke, da je netko negdje došao i jedina je otežavajuća okolnost njegovom klijentu te pretpostavke što se ne smije koristiti u ovom postupku, ali da se toga mora dotaći, da je ovdje A.M. priznao, a mora reći zašto je priznao, priznao je da ne bio izručen, priznao je krivično djelo koje nije uradio, ovdje je policajac rekao da ga nije napao, postavlja se pitanje kako je tužilac mogao tom sudiji to da obrazloži, zašto sudiji koji je potvrđivao sporazum nije dan taj iskaz što je sam policajac, koji je navodno napadnut, rekao da nije napadnut, da je došao iz nehata, a iz nehata nema tog krivičnog djela, zašto nije tužioc obavijestio srbijanski interpol o statusu A.M. koji su tražili a koji treba da ide na izdržavanje kazne zatvora, ne nije obavijestio, nego je prepao izručenjem čovjeka samo da bi potpisao sporazum, a to je bila suština da čovjek potpiše sporazum, i potpiši sporazum i priznaj ono što nisi uradio i nećemo te izručit, eto zašto je potpisan sporazum i to je najveća otežavajuća okolnost njegovom klijentu, iako on nije kriv, iako se taj sporazum ne može koristiti. Nadalje navodi da što se tiče opisa optužnice tužilac je već pročitao opis optužnice, a obrana će krenuti na tumačenje odnosno izjave svjedoka i svega što se desilo u ovom predmetu. Znači smatra da ne postoji niti jedan materijalni dokaz, kao ni izjava svjedoka da je optuženi bio u dvorištu I.D., jer je sam oštećeni izjavio da je vidio dvije osobe u svom dvorištu, ali ih nije mogao prepoznati niti opisati. Proizlazi da nema neposrednih očevidaca. Nitko, niti jedan, znači nijedan neposredni očevidac ne može utvrditi da je njegov klijent- branjenik S.D. bio u dvorištu I.D., taj dokaz ne postoji, niti je prezentiran u ovom predmetu. Dalje ne postoji niti jedan materijalni dokaz, kao ni izjava svjedoka kojim se potvrđuje da je optuženi ušao u unutrašnjost pomoćne zgrade, jer ne postoji ni tragovi obuće u unutrašnjosti pomoćnog objekta niti postoji bilo kakvi tragovi premetačine što su potvrdili svjedoci, policijski službenik A.T., kao i oštećeni. U zapisniku o uviđaju navodi se da su ulaskom u pomoćnu zgradu, gledano iz smjera ulaznih vrata lijevo pored kuhinjskih elemenata nalaze pvc vrata, bijele boje koja dalje vode u unutrašnjost obiteljske kuće, a koja su zatečena u položaju zatvoreno, kao i da u unutrašnjosti nije bilo tragova premetačine. Tužilaštvo je provelo vještačenje pajsera koji je navodno korišten za obijanje vrata. Iz nalaza vještačenja od 07.02.2024. godine proizlazi da sporni mulažirani trag širinom  približno odgovara širini radne površine – pajsera, ali zbog potpunog izostanka općih i individualnih karakteristika, te napominje da je rekao vještak da ne može uopćeno tvrditi da tako nešto može biti poveznica, međutim to sumnjivo je način stručnog izražavanja. Ne potječe ili ne može utvrditi da li isti potječe ili ne potječe od predmetnog pajsera, znači ne može se utvrditi što je potvrđeno i danas. Vještak je dakle ostala u cijelosti kod svog nalaza. U svom iskazu vještak je navela da se ne vide oštećenja pajsera na mulažiranom tragu, da na mulažiranom tragu nema jasnih granica otisnutog pajsera, na tragu je samo približna dimenzija, nije ostao račvasti trag, kao i da je mogao nastati trag od drugog pajsera. To je bilo pitanje koje je on postavio tj. da li je moguće od nekog drugog predmeta, ona je rekla da je moguće. Iz dopune Nalaza i mišljenja vještak ostaje kod ranijeg nalaza odnosno da se ne može utvrditi da li navedena oštećenja potječu ili ne potječu od predmetnog pajsera. U dopuni nalaza vještak navodi da je pregledom fotografije 8,9,10 utvrđeno da sporni trag 4 nije fotografisan prema pravilima struke, te da se na fotografijama ne vide tragovi oštećenja. Pregledom fotografija 11,12,13 utvrđeno je da nisu fotografisane prema pravilima struke. Iz navedenog jasno proizlazi da nije dokazano da je pronađeni pajser korišten za obijanje vrata. Napominjemo da pajser nije pronađen kod optuženog, kod njegovog klijenta, a što je veoma bitno. U vezi sa fotodokumentacijom sa uviđaja ukazuje da postoje 4 vrste fotodokumentacije i da nema niti jedne originalne dokumentacije, niti se zna koja je originalna dokumentacija sa uviđaja. Mišljenja je da se radi o potpuno nezakonitom dokazu, jer ne možemo utvrditi izvorne fotografije u ovom predmetu. Tužilac je na pretresu održanom dana 27.08.2024. godine izjavio da ne postoji originalni CD sa originalnim fotografijama s uviđaja, jer je fotografisano digitalnim fotoaparatom i da su fotografije prenesene na računar i da se sa računara printaju. Proizlazi da ne postoji originalni CD sa fotografijama, da je tužilaštvo dostavljalo različite fotografije kao da se ne može utvrditi koje su to točno fotografije koje su sačinjene u Zapisniku o uviđaju, jer su mijenjani i opisi fotografija, kao i same fotografije, dok su na tri dostavljene fotodokumentacije nalaze isti broj i datum, a što stvara konfuzije i nejasnoće. U vezi sa fotodokumentacijom ističemo da se radi u cijelosti o nezakonitom dokazu, da to dokazuje dokumentacija, koju nisu sudu dostavljali da ne opterećuju spis, međutim Sud je na saslušanju prilikom uvida fotografija, ima to na zapisniku šta je tužilac predlagao, i u tom kontekstu Sud je i odbio. Što se tiče saslušanja A.T. proizlazi da je bio mrak, da je obavila uviđaj, da je zatekla predmete pored ceste na travnatoj površini i to vrećicu iz Binga i crnu čarapu u kojoj su bili predmeti. U vrećici su bili montirač i šarafciger, a u čarapi dva šarafcigera. Prilikom vršenja uviđaja dvorišta oštećenog zatečeni su tragovi provale na pomoćnoj zgradi koja se nalazi iza kuće. Navodi naravno da ništa nije otuđeno, da nije bilo premetačine. Navodi da se pomoćna zgrada ne vidi sa ceste i da se pali svijetlo na senzor u dvorištu, kao i da je oštećeni upalio svijetlo kada su vršili uviđaj. Prilikom vršenja uviđaja zatekla je oštećena vrata ispod brave u vidu podzibljivanja, kao i da su bili tragovi plave boje, a što je sve fotografisano od strane krim. tehničara. Navodi da je i na cesti i u ulazu u dvorištu bila smanjena vidljivost. Prilikom uviđaja utvrđeno je da se iz pomoćne zgrade ulazi u unutrašnjost kuće, da na podu nije bilo tragova. Službenica navodi da se sa ograde koja se nalazi na ulazu u dvorište ne vidi pomoćna zgrada. Ne sjeća se da li su vrata zgrade otvorena ili zatvorena. Navodi se da je postojao video nadzor, da su pitali oštećenog, ali da nije izuzet, jer je oštećeni izjavio da nije u funkciji. Službenica navodi da nije primijetila pukotine na vratima, da se radi o pvc vratima, da su postojali tragovi podzibljivanja i da se ne sjeća da li je ključanica bila zaključana. Ne sjeća se da li je jezičak vrata smotan ili ne, ne sjeća se oštećenja lima, ne sjeća se ni da li je trag plave boje bio sa unutrašnje strane. Prilikom dolaska na mjesto gdje su pronađeni optuženi zatiče ih u ležećem položaju, te navodi da nije bilo prepreka prilikom ulaska u dvorište. Iz saslušanja I.D. proizlazi da je sa ulice vidio dvije nepoznate osobe koje su stajale u dvorištu i imali su zimske kape i jedan je nešto držao u ruci. Nakon toga se odvezao do specijalne policije gdje je bio dva sata. Navodi da mu ništa nije otuđeno, da je pokušana provala na vrata pomoćne zgrade. Nema tragova premetačine u kući, ni u pomoćnoj zgradi. Navodi da ima rasvjetu u dvorištu, reflektore koji se pale na senzor. Navodi da je bio mrak, iako napominje da je bio decembar poslije 18 sati kad je inače mrak. Navodi da se sa ceste vidi dvorište, ali da nije bio upaljen senzor, niti je bio upaljen senzor kod pomoćne zgrade. Navodi da su vrata na pomoćnoj zgradi bila otvorena kad je on prošao, jer je policija tad radila uviđaj. Navodi da se radi o plastičnim vratima koja nisu pukla, misli da jezičak brave nije smotan, kao ni lim. Nema tragova obuće, u unutrašnjem dijelu. Navodi se da nije vidio optužene, da policija nije bila u unutrašnjosti kuće, cesta je udaljena od ograde nekih 10 m, a udaljenost ograde od kuće je 15 m, kapija nije bila zatvorena. Obzirom da nema tragove obuće u unutrašnjosti pomoćne zgrade nije ni dokazano da je optuženi bio u kući oštećenog. Iz saslušanja svjedoka D.K. proizlazi  da je vršio pretres optuženog S.D., ne sjeća se šta je pronašao, nije bio na licu mjesta, navodi se da je radio pretres S.D. u uredu i da nije imao lisice. Navodi da je on optužene lišio slobode, kao i da je kolegica A.T. komunicirala sa tužiocem. Navodi da je S.D. bio korektan, da je sarađivao. Iz saslušanja A.V. proizlazi da je I.D. došao poslije 17 sati u njihovu jedinicu i prijavio da je vidio dva nepoznata lica u svom dvorištu. Službenim vozilom su se on i još dvojica kolega uputili prema kući I.D. Ušli su u dvorište i išli od vrata do vrata, nisu nikog zatekli,  nego su primijetili oštećenja na jednim vratima iz kuće, sva vrata su bila zatvorena, samo su vrata od farme bila otvorena. Vrata na kojima su vidljiva oštećenja nisu bila otvorena. Svjedok navodi da nisu bila svijetla u dvorištu niti senzori, nego su pregled vršili putem lampi koji su imali na uniformama. Nakon obilaska dvorišta policijski službenici su na udaljenosti od 300-400m od kuće I.D. zatekli dvije muške osobe koji su imali obične kape. Službenik dalje opisuje napad koji je pretrpio i dolazak policije, to nije bitno za ovaj predmet, tako da za taj dio nije ni uzimao osvrtaj. Obzirom da je policijski službenik koji je bio prvi u dvorištu I.D. i koji je izvršio pregled vrata izjavio da su sva vrata bila zatvorena, osim vrata farme, isto nije u saglasnosti I.D. koji je rekao da su vrata na kojima su vidljiva oštećenja bila otvorena kad je on došao, što znači da je prilikom uviđaja došlo do otvaranja vrata, a što također znači da ukoliko su vrata i bila zatvorena da optuženi nisu uopšte stupili u unutrašnjost objekta što i nije dokazano u ovom predmetu. To se dakle ne slaže sa činjeničnim opisom optužnice, jer se navodi da su djelovanjem pajsera optuženi otvorili vrata. Izjava svjedoka A.V. i I.D. je u suprotnosti, jer A.V. navodi da nije bilo svjetala u dvorištu, da se nisu palili senzori, dok I.D. navodi da postoje senzori koji se pale u dvorištu. To je dakle izjava, nesuglasnost izjava svjedoka, zašto? Branitelj navodi da je članom 287. st. 1. KZ F BiH propisano da će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina kaznit  ko krađu: obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni, ormara, itd., da iz citirane odredbe proizlazi da zakonodavstvo teškom krađom smatra krađu, ko tuđu pokretninu oduzme drugom s ciljem njenog prisvajanja, pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. Da bi postojalo krivično djelo teške krađe u pokušaju potrebno je da je pokušana krađa, a to znači da je pokušano oduzimanje tuđe pokretnine, ako je učinjeno obijanjem, provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka, da se dođe do stvari iza zatvorenih vrata odnosno pod silom ili na neki drugi način. Kod optuženog  nisu pronađene pokretne stvari, niti su pronađene u blizini kuće ili dvorišta, proizlazi da nedostaje radnja učinjenja krivičnog djela krađe. Dakle već sa navedenim a u skladu sa praksom Vrhovnog suda Federacije branitelj smatra da radnja izvršenja krivičnog djela kao bitnog obilježja ovog krivičnog djela se sastoji od oduzimanja drugom tuđe pokretne stvari, pri čemu se smatra da je pokretna stvar oduzeta od drugog lica odnosno da je krivično djelo krađe dovršeno. Kad je učinilac djela svojom radnjom prekinuo raniju detenciju dotadašnjeg detentora na toj pokretnoj stvari i zasnovao – uspostavio svoju detenciju u odnosu na tu stvar, koja je do tada bila u posjedu lica od koga je oduzeta. Radnja predmetnog krivičnog djela je prema tome prekidanje moći raspolaganja i faktičkog uticaja na pokretne stvari dotadašnjeg držaoca kod koga se ona nalazi i zasnivanje raspolaganja i faktičkog uticaja na pokretnoj stvari od strane učinioca djela. Pokušaj krivičnog djela krađe je kažnjiv i postoji u slučaju kada je započeto oduzimanje  tuđe pokretne stvari, odnosno kada je započeta – pokušana radnja prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na pokretnoj stvari, a ta radnja nije dovršena i nije uspostavljen posjed na toj stvari od strane izvršioca djela. Proizlazi da se ne može raditi o teškoj krađi, niti o teškoj krađi u pokušaju, iz razloga da bi došlo do teške krađe, kako i tog pokušaja, kako i to tvrdi Vrhovni sud u svojoj praksi, kao i praksa Vrhovnog suda u Hrvatskoj i Beogradu, u jednom predmetu pokušana je krađa čovjek je ukrao ovaj predmet i držao ga kod sebe kao detenciju. Prilikom bijega s tog objekta bio je zaustavljen od strane vlasnika kuće i on je taj objekat ispustio, u tom djelu jeste pokušaj krađe, zato što je imao predmet kojim je izvršeno djelo svom posjedu, a da Sead Decaj ništa nije imao u svom posjedu, nema čak ni dokaz da je ušao u kuću. Ovdje ne može biti krivično djelo krađe, pokušaja krivičnog djela krađe. Ovdje može biti možda i kad bi se ove indicije ostvarile neko drugo krivično djelo, ali ne krivično djelo pokušaja krađe za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Što se tiče saizvršilaštva tužilaštvo nije dokazalo koje su to radnje optuženog iz koje proizlazi da je saizvršilac krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Tužilaštvo nije izvelo niti jedan dokaz kojim se utvrđuje koja je radnja učinjena koju je preduzeo optuženi, na koji način je on učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Tužilaštvo nije ni utvrdilo tko je oštetio vrata. Prilikom lišenja slobode kod optuženog nisu pronađeni niti vrećica, niti čarapa sa predmetima. Vrećicu je držao A.M., predmeti koji su pronađeni kod optuženog kapa, rukavice i peper sprej nisu predmeti koji služe za izvršenje krivičnog djela. Naročito uzimajući u obzir da se radi o zimskom periodu. Ukazuje sudu da nije moguće utvrditi izvan svake razumne sumnje da je optuženi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Optuženi je zatečen u blizini kuće oštećenog i to nekih 300 m udaljen, to nije dokaz da je zaista bio u dvorištu oštećenog. U vezi sa predmetima koji su pronađeni kod oštećenog a to je crna kapa koja se koristi, jer je bio zimski period, peper sprej, a koji nije vještačen, pri čemu je optuženi izjavio da se radi o spreju za pse i rukavice, a što nije neobično, jer se radilo o zimskom periodu. Ukoliko bi se optuženi proglasio krivim jer se nalazio u blizini kuće oštećenog i da se u njegovoj blizini nalazi šarafciger i pajser i zbog razloga da nije iz O., to bi značilo da bi se mogao oglasiti krivim svaki slučajni prolaznik koji se pronađe u blizini mjesta učinjenja krivičnog djela. Članom 3. st.2 ZKP F BiH propisano je sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva sud rješava presudu na način koji je povoljniji za optuženog u skladu sa načinom in dubio pro reo. Predlaže da sud oslobodi optuženog i odluči da troškovi postupka kao i troškovi odbrane padnu na teret budžetskih sredstava. Ukoliko sud smatra da je optuženi kriv, obrana, radi opreza, navodi da smatra da sud treba da cijeni sve olakšavajuće okolnosti koje su u ovom dijelu postupka već i izrečene tj. da je samohrani otac i otac troje djece, da ranije nije kažnjavan, to su te olakšavajuće okolnosti koje obrana predlaže. Na kraju se branitelj izvinjava na malo brzom čitanju, te navodi da je  bilo malo previše pripreme nego što je navikao da radi, da izlaganje tužioca i završna njegova izlaganja, gdje je tužioc više puta ponovio čovjek je došao iz S., ima troje djece i živi u 34 kvadrata, pa zar je to dokaz da je netko počinio krivično djelo, došao ovdje učiniti krivično djelo, baš to krivično djelo, da li je došao zbog nekog drugog razloga, Sud je u jednom i Ustavni sud u jednom djelu u praksi koja je dostavljena ovdje u pritvorskom predmetu, kada je čovjek čak i bio osuđen po ovim navodima naveo onda možemo suditi svakoga ko prolazi tom ulicom i za svaku osobu smatrati da će biti ponovni učinitelj krivičnog djela, ako tako rezimiramo stvari u krivičnom predmetu. Ovdje se trebaju dokazati, trebalo je dokazati izvan svake razumne sumnje da je njegov branjenik počinio krivično djelo, čak i pokušao što to nije urađeno, a  navod je tužioca da je odbrana pokušala skrenuti i napasti da je neko falsifikovao dokaze su tako netačni, odbrana ovdje samo osporava zakonitost dokaza i njihovu vjerodostojnost. Da li je neko pokušao i lažno napraviti ili nije to uopšte nije njihovo, niti žele da znaju, da obrana samo želi da se njihov branjenik oslobodi po ovim dokazima koji su do sad, a koji ne predstavljaju ništa više nego samo pretpostavku, čak i manje od pretpostavke.

            Optuženi S.D.  se je u cijelosti pridružio navodima svog branitelja.

            U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe i to: saslušan je svjedok oštećeni I.D., te svjedoci A.V., A.T.,  D.K., te vještak Dženana Kapo. Tužitelj je prezentirao  materijalnu dokumentaciju i to: Naredbu Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 060210 24 Kpp3 od 12.01.2024.g., Zapisnik o pretresu motornog vozila  Policije distrikta Brčko broj 14.02.1.04.2.336/24 od 15.01.2024.g.,  akt  Policije distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj 14.02.1-04.2-4395/24 od 17.01.2024.g., Izvještaj sa fotodokumentacijom Policije distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj 14.02.6-04.4-3449/24 od 15.01.2024.g.,  Izvješće o realizaciji naredbe  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave orašje, Odjela  kriminalističke policije broj: 02-2/4-1-03-4-1320-KU-100/23 od 15.01.2024.g., Potvrda o vraćanju privremeno oduzetih predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Odjela  kriminalističke policije broj: 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 23.01.2024.g., Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. Fotodokumentacija MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., Fotodokumentaciju (pronalazak predmeta) PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., Potvrda o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave orašje, Odjela  kriminalističke policije broj: 02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g, Izviješće o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe A.M. sačinjenog od   MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez sačinjenog od   MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjenu od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o predaji predmeta sačinjene od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, Izviješće o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe S.D. sačinjenog od   MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjenu od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o predaji predmeta sačinjenu od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 22.12.2023.godine, Naredbu Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 05.01.2024.godine o čuvanju predmeta, Obavijest Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje o izvršenom pretresanju osoba bez naredbe suda broj T02 0 KT 0008956 23 od 27.12.2023.g., Naredbu Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23 od 04.01.2024.godine upućenu  Centru za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP Sarajevo, Nalaz mehanoskopskog vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP Sarajevo br. 09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.godine, radni nalog MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Sektora  uniformirane policije, Jedinice za podršku Orašje br.709, Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/3-1-03-5-1320/23 od 22.12.2023.godine(račun, ambulantni list i EKG nalaz), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjenu od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/3-1-03-5-1320/23 od 22.12.2023.godine(račun, ambulantni list i EKG nalaz), Ambulantni list Županije Posavske, Službe kirurgije za A.V. od 22.12.2023.godine, Prijavu Doma zdravlja Orašje br. protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g. o povredama A.V., Zapisnik o lišenju slobode A.M. sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, sa potvrdom o prijemu osobe lišene slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-110/23 od 21.12.2023.godine i zapisnikom o predaji osobe lišene slobode nadležnom tužitelju MUP-a Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/4-4-4-I-03-110/23 od 22.12.2023.godine, Zapisnik o lišenju slobode S.D., sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o prijemu osobe lišene slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-111/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o predaji osobe lišene slobode nadležnom tužitelju br. 02-2/4-3-4-I-03-111/23 od 22.12.2023.godine, Potvrdu o prijemu osobe lišene slobode Aleksandra Miletića sačinjene od Sudske policije br. Su-15-1069/23 od 22.12.2023.godine, Rješenje Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 22.12.2023.godine o određivanju pritvora osumnjičenim, Rješenje Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 24 Kv 2 od 18.01.2024.godine o produženju pritvora osumnjičenima, akt Europola BiH br. 05-14-1-I-OK-1253-3/23-06 (15) od 21.12.2023.godine, sa službenom bilješkom MUP-a ŽP, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije Orašje br. 02-2/3-03-483/23 od 22.12.2023.godine, akt MUP-a ŽP, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 22.02.2024.godine, sa aktom Europola br. 05-14-1-I-OK-1253-8/23-06 od 16.02.2024.godine, Podatke iz kaznene evidencije za S.D. sačinjene od MUP-a Kantona Sarajevo, Uprave policije, Sektora za pravne, kadrovske  poslove i analitiku, Odjeljenja za analitiku, planiranje i evidencije br. 02/5-2-03-8-2-5467 od 22.12.2023.godine. akt MUP-a Republike Srbije, Direkcije policije, Uprave za analitiku br. 03.7.1.broj:772/24 od 12.03.2024.g. Beograd sa podacima iz kaznene evidencije  za A.M.  sačinjene od MUP-a Republike Srbije, Direkcije policije, Policijske uprave u Šapcu, Odsjeka za analitiku broj 03.41.6-235-31545/24 od 06.03.2024.g, Nalaz mehanoskopskog vještačenja Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova BiH, Federalne uprave policije, Centra za forenziku, Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja Sarajevo broj: 11-18-18/5-03-5-1893/24  od 14.10.2024.g. i  Izvod iz kaznene evidencije za optuženog S.D. izdan od Ministarstva pravde Crne Gore, Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju broj:0704-12805/24 dana 26.07.2024.g. sa popratnim aktima Ministrastva pravde BiH broj: 08-14-5-7026/24 od 13.08.2024.g. i Direktorata za međunarodnu saradnju i međunarodnu pravnu pomoć, Direkcije za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima br. 0802-053/24-1020-K od 29.07.2024.g.

            Tužitelj je odustao od prezentiranja materijalne dokumentacije i to dva CD-a sa fotografijama lica mjesta i fotodokumentacijom, koji su reproducirani na glavnim raspravama 16.07.2024.g. i 27.08.2024.g.

Također su izvedeni dokazi obrane prezentiranjem materijalne dokumentacije i to: Izvatka iz knjige položenih ugovora broj:41143/24, KPU poduložak broj:16742 izdan od  Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u S. dana 04.04.2024.g., Isplatne liste za S.B. za period od 01.04.2024.g. do 30.04.2024.g., Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključen između „Mrkulić –Company“ d.o.o. Sarajevo-Ilidža i  Š.A.D. od 28.06.2024.g., Zapisnika o pretresanju MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 06.02.2024.g., Zapisnika o dragovoljnoj predaji MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 11.01.2024.g., Fotodokumentacija Policijske uprave Orašje br.19/24 od 06.02.2024.g., Uvjerenje o poreznoj registraciji Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo od 18.04.2016.g., Obavještenja Službe za statistiku za područje Kantona Sarajevo  broj:07-32.5-10768/16 od 15.04.2016.g. Branitelj je također prezentirao pisani Nalaz i mišljenje Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja, Odsjeka za hemijsko-toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja Sarajevo broj 09-18/2-03-5-9 od 24.01.2024.g., a bez saslušanja vještaka za fizikalno-kemijska ispitivanja Ivice Petrovića, dipl. inž. kemije, obzirom da se je tužiteljstvo složilo da se radi ekonomičnosti postupka isti ne poziva, navodeći da se radi o dokazu koje je tužiteljstvo pribavilo u istražnom postupku, da je sa istim upoznato, ali da ga nije dostavilo uz predmetnu optužnicu niti koristilo na glavnoj raspravi, jer  istim ništa nije dokazano.

Sud je odbio prijedlog tužiteljstva da se ponovo sasluša svjedok AT. i svjedok M.K., a na okolnosti utvrđenja položaja jezička brave na vratima pomoćnog objeta oštećenog, a to iz razloga što navedeni prijedlog tužiteljstva sud cijeni nepotrebnim, te usmjerenim ka odugovlačenju postupka, i to ne samo iz razloga što je svjedokinja A.T. izravno i unakrsno ispitana na glavnoj raspravi, nego i iz razloga što je ista pitana upravo o okolnostima  na koje je predloženo ponovno saslušanje, a kojom prilikom je iskazala da se ne može sjetiti takvih pojedinosti, te da je sve konstatirano na Zapisniku o očevidu od 21.12.2023.g. Obzirom na naprijed navedeno, te činjenicu da je na  spomenutom Zapisniku o očevidu doista konstatiran položaj jezička brave, sud je uvjerenja da ponovno saslušanje A.T. kao i saslušanje svjedoka M.K. ne bi dovelo do saznanja novih bitnih činjenica, te da bi saslušanje istih bilo nesvrsishodno i neekonomično.

            U tijeku postupka, a nakon prezentiranih materijalnih dokaza tužiteljstva, uz prethodnu suglasnost stranaka, branitelj optuženog je u pisanom podnesku od  19.08.2024.g.  osporio zakonitost prezentiranih dokaza i to: Zapisnika o saslušanju svjedoka I.D. od 22.12.2023.godine, navodeći da izjava nije potpisana na svakoj stranici što izaziva sumnju u vjerodostojnost izjave, zatim e-mail Europola, jer se radi o nezvaničnom aktu, pa smatra da ovaj dokaz ne može dokazati raniju osuđivanost optuženog, pojašnjavajući da se način dostave inostranih dokumenata vrši putem međunarodne pravne pomoći u skladu sa članom 429. ZKP-a FBiH, da e-mail predstavlja dokaz koji je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka. Nadalje branitelj navodi da  osporava i zakonitost Zapisnika o pretresanju bez naloga broj 02-2/3-3-7-484/23 od 21.12.2023. godine  iz razloga što nije postojala potreba za hitnim postupanjem, da nakon izvršenog pretresanja bez naredbe suda nema dokaza kada je obaviješteno Kantonalno tužiteljstvo o pretresanju i kada je sud obaviješten, jer se iz obavijesti broj T02 0 KT 0008956 23 od 27.12.2023. godine ne može utvrditi kada je sudu dostavljena obavijest, jer nema potvrde o prijemu dokumenta. Branitelj ukazuje da je obavijest sačinjena šest dana nakon izvršenog pretresanja, da je članom 78. stav 3. ZKP-a FBiH propisano da nakon izvršenog pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti suca za prethodni postupak, da  izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbi i svjedoka, da iz citirane odredbe jasno proizlazi da se u izvršenom pretresanju bez naredbe mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužiocu, a što u ovom slučaju nije učinjeno, te da stoga proizlazi da je učinjena povreda člana 78. stav 3. ZKP-a FBiH. Dodaje da iz sudske prakse proizlazi: „Pretresanje osobe izvršeno bez naredbe predstavljat će nezakoniti dokaz ako je pri tome propušteno da se postupi u skladu sa članom 78. stav 3. ZKP-a FBiH odnosno, ako je ovlaštena službena osoba propustila da odmah podnese pismeni izvještaj tužitelju koji bi o tome obavijestio suca za prethodni postupak a u kojem izvještaju bi bili navedeni razlozi za pretresanje bez naredbe i svjedoka“- Rješenje Vrhovnog suda FBIH broj 09 0 K 005333 16 Kž 3 od 29.05.2018. godine. Nadalje navodi da je članom 11. stav 2. ZKP-a FBIH propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. Dodaje da također osporava nove fotografije koje su dostavljene na glavnom pretresu, jer nisu bile predmetom uviđajne dokumentacije i ističe da se protivi dopuni vještačenja, jer je vještak izjavila da takva dopuna nije ni moguća jer ne bi mogla utvrditi oštećenja niti bi dopuna bila objektivan i vjerodostojan nalaz. Ukazuje da je čl. 276. ZKP-a FBiH propisan redoslijed izvođenja dokaza na glavnom pretresu, da stoga smatra da tužitelj nije mogao u ovoj fazi postupka predlagati dodatne dokaze, da dopuna nalaza nije u skladu sa ekonomičnosti postupka niti u skladu sa načelom suđenja i u razumnom roku, te ukazuje sudu da tužilac nije dostavio dodatne fotografije obrani, da će se obrana na dodatne fotografije izjasniti kad ih zaprimi. Također navodi da je čl.278 stav 2 ZKP-a FBIH propisano da ako sudija odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje odbit će izvođenje takvog dokaza, da iz navedenog proizlazi da sudija treba odbiti dopunu vještačenja, jer se vještak već izjasnio u vezi sa prijedlogom dopune nalaza, te da je stoga navedeni dokaz nepotreban, pa u skladu sa navedenim moli naslovni sud da odbije prijedlog tužioca za dopunu vještačenja i da kao nezakonite dokaze izdvoji iz spisa e-mail Europola i zapisnik o saslušanju svjedoka I.D.

            Sud je akt branitelja sa izjavljenim prigovorima zakonitosti od 19.08.2024.g. dostavio na očitovanje tužitelju, koji se je podneskom od 22.08.2024.g. o istima očitovao, te je u prilogu istoga dostavio dokaze kojim potkrepljuje svoje očitovanje i to: Zamolnicu Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23  za dostavu izvoda iz kaznene evidencije od 18.07.2024.g.,  Izvješće o počinjenom  kaznenom djelu PU Orašje, Odjela krim. policije  br. 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 22.12.2023. sa prijemnim pečatom KT-a od 22.12.2023.g., Prijedlog za  određivanje pritvora KT-a br. T02 0 KT 0008956 23  od 22.12.2023.g. i dostavnicom o prijemu  dopisa KT-a i fotodokumentacije, koja dostavnica je naslovljenu na  branitelja Anela Kurtovića. U svom očitovanju tužitelj je naveo da  zapisnik o saslušanju svjedoka I.D. od strane  tužilaštva nije ni korišten kao materijalni dokaz niti je uložen u sudski spis nego se isti nalazi u spisu razdvojenog krivičnog predmeta protiv A.M., koji je sa tužiteljstvom zaključio sporazum o priznanju krivice, koji je razmatran u sasvim drugom predmetu pred Općinskim sudom u Orašju pod brojem 25 0 K 061709 24 K u kojem je uložen orginalni zapisnik o saslušanju navedenog svjedoka, te da je, osim toga, isti potpisan na svakom mjestu u zapisniku koje je predviđeno za potpis svjedoka. Nadalje navodi da je za S.D. putem međunarodne pravne pomoći zatražen izvod iz kaznene evidencije od nadležnog organa Crne Gore koje ni do dana očitovanja o podnesenom prigovoru brnaitelja nije dostavljeno tužiteljstvu, kao i da će ga tužiteljstvo odmah po prijemu predložiti kao dodatni dokaz u smislu člana 291. ZKP- a FBiH. Ukazuje da su neosnovani prigovori kojima se osporava pretresanje osumnjičenog S.D., obzirom da je ta radnja u cijelosti provedena u skladu sa članom 78. stav 2. i stav 3. ZKP-a FBiH, da iz zapisnika o lišenju slobode S.D. proizlazi da je isti lišen slobode 21.12.2023. godine u 22 sata i da je predat u prostorije PS Orašje istoga dana u 22 sata 05 minuta, nakon čega je izvršen pretres istog o čemu je istoga dana sačinjen izvještaj pretresanju bez naredbe u kojem se navodi da je pretres izvršen prilikom lišenja slobode i zbog hitnosti u postupanju o čemu je sačinjen i zapisnik o pronađenim predmetima i potvrda o privremeno oduzimanju predmeta sve od 21.12.2023. godine, da je potom odmah nakon ponoći to jest 22.12.2023. godine o svim tim radnjama obavješten dežurni tužilac kako usmeno tako i podnošenjem pisanog izvještaja u kom su detaljno obrazložene i opisane sve poduzete radnje od strane policijskih službenika a iz kojeg izvještaja proizlaze i razlozi za potrebe hitnog postupanja prema tada osumnjičenima A.M., inače državljaninu R.S. i S.D. koji ima prebivalište u S., koji nije imao nikakve veze niti realne potrebe da se navedene noći nađe na području Posavskog kantona sa alatom i drugim predmetima podobnim za izvršenje imovinskih krivičnih djela obijanjem, a da je tužilac bio izvješten o izvršenom pretresanju osumnjičenog potvrđuje i činjenica da je u prijedlogu za određivanje pritvora od 22.12.'23. godine kao dokaze predložio sve navedene akte koje su policijski službenici sačinili povodom pretresa osumnjičenih, da navedeni izvještaji o izvršenom pretresu S.D. bez naredbe suda, te prateći zapisnik o pronađenim predmetima i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta te zapisnik o lišenju slobode S.D. i potvrdu o prijemu osobe lišene slobode tužilaštvo neće dostaviti u prilogu ovog izjašnjenja, jer su već dostavljeni sudu na glavnom pretresu kao dokaz optužbe, ali da se dodatno dostavlja izvještaj o počinjenom krivičnom djelu PU Orašje OKP-a sa prijemnim pečatom tužilaštva i datumom prijema 22.12.'23. godine i prijedlog za određivanje pritvora od istog dana u kojem se među prilozima navode svi navedeni akti. Dodaje da je, obzirom na navedeno, a suprotno navodima prigovora o nezakonitosti tih dokaza, u cijelosti ispoštovana procedura pretresanja osumnjičenih bez naredbi i svjedoka iz člana 78. stav 2. i  stav 3. ZKP-a FBiH, jer je po izvršenom pretresu i razlozima hitnog postupanja odmah obavješten postupajući tužilac podnošenjem pisanog izvještaja pri čemu treba imati u vidu da je osumnjičeni S.D. lišen slobode 21.12.'23. godine u kasnim noćnim satima nakon čega je izvršen njegov pretres i ostale radnje, a kako je u međuvremenu prošla ponoć, izvještaj tužiocu nosi datum 22.12.'23. godine, te da  zakonski termin „odmah podnijeti pisani izvještaj tužiocu“ svakako ne treba tumačiti doslovno da to mora biti istog trenutka s obzirom da je iz svega napred navedenog vidljivo da je i o lišenju slobode i u izvršenom pretresu osumnjičenog izvješten tužilac bez odlaganja i da su sve radnje preduzete ažurno i blagovremeno što svakako odgovara smislu zakonske odredbe iz članka 78. stav 3. ZKP-a FBIH. Tužitelj pojašnjava da navedena zakonska odredba ne propisuje poseban rok u kojem tužilac mora obavijestiti sudu za prethodni postupak da je izvršeno pretresanje bez naredbe i svjedoka tako da dostavljeno obavještenje sudu u roku od šest dana po izvršenom pretresu ne može učiniti taj pretres nezakonitim. Dakle, u izvještaju o izvršenom pretresanju S.D. bez naredbe naveden je razlog pretresa bez naredbe i svjedoka a to je pretres prilikom lišenja slobode koji izvještaj je bez odlaganja dostavljen tužilaštvu kao prilog izvještaja o počinjenom kaznenom djelu od 22.12.'23. godine što potvrđuje i da je tužiteljstvo te materijalne dokaze predložilo u prijedlogu za određivanje pritvora 22.12.'23. godine a potom je o navedenom pretresu obaviješten i sud. Tužitelj nadalje ističe da, što se tiče fotografija sa uviđaja valja podsjetiti da se na osnovu izjave vještaka FUP-a Dženane Kapo može izvesti zaključak da mulažirani trag koji je skinut sa okvira vrata pomoćne zgrade oštećenog I.D. nije podoban za precizno utvrđivanje dimenzija spornih oštećenja zbog čega je tužilaštvo predložilo da vještak izvrši uvid u fotografije vrata i okvira vrata gdje se jasnije vidi trag oštećenja i da onda vještak izvrši mjerenje dimenzija tih oštećenja i onda iste usporedi sa dimenzijama radne površine pajsera koji je pronađen prilikom vršenja uviđaja na mjestu gdje su osumnjičeni lišeni slobode. Stoga, navodi da tužiteljstvo i dalje stoji kod prijedloga da se fotografije spornih oštećenja dostave vještaku i da isti izvrši dopunu vještačenja sa zadatkom da utvrdi da li su tragovi oštećenja na vratima i okviru vrata po svojim dimenzijama kompatibilni sa radnom površinom spornog pajsera, jer se samo na taj način odnosno komparacijom navedenih oštećenja i radne površine pajsera može utvrditi da li su sporna oštećenja nastala ili mogla nastati spornim pajserom  koji su osumnjičeni odbacili od sebe prilikom lišenja slobode, te da je tužilaštvo ovlašteno predložiti dopunu vještačenja kojeg je samo predložilo kao svoj dokaz a u svakom slučaju ako sud takav prijedlog u ovom trenutku ne prihvati tužilaštvo će tu dopunu vještačenja predložiti kao dokaz replike iz članka 276 stav 2 točka „c“ odnosno kao dopunu dokaznog postupka i člana 291. ZKP-a FBiH, jer smatra da izvođenje tog dokaza odnosno da je dopuna vještačenja sa napred navedenim zadatkom za vještaka nužna za utvrđivanje bitnih činjenica u ovoj krivičnoj stvari, pa u tom smislu tužiteljstvo smatra da je za dopunu vještačenja dovoljno da vještak izvrši uvid u fotografije iz zapisnika o uviđaju od 21.12.'23. godine koje prikazuju sporna oštećenja dok se ostale fotografije u tom smislu mogu zanemarit od strane vještaka, jer na primjer fotografije broj 12 i broj 13 jasno prikazuju sporna oštećenja na vratima i okviru vrata i njihovu širinu pomoću metra koji je fotografiran odmah pored oštećenja tako da vještak pomoću specijalnih uređaja kojima raspolaže može izvršiti precizna mjerenja dimenzija tih oštećenja kao i precizna mjerenja radne površine spornog pajsera a potom izvršiti njihovu komparaciju i na taj način izvršiti dopunu svog nalaza i mišljenja. Na kraju navodi da su, suprotno navodima branitelja S.D., fotodokumentacija sa uvećanim fotografijama i opisom istih, te CD-om dostavljena odvjetniku Anelu Kurtoviću iz Sarajeva 02.08. tako da je isti imao sasvim dovoljno vremena da se o istima izjasni. Obzirom na sve napred navedeno tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim će odbiti prigovore nezakonitosti dokaza, te u prilogu dostavlja  zamolnicu tužilaštva za dostavu  izvoda iz kaznene evidencije od 18.07.'24. godine, izvještaj Policijske uprave Orašje OKP-a od 22.12.'23. godine, prijedlog za određivanje pritvora od 22.12.'23. godine, povratnicu na ime odvjetnika Anela Kurtovića od 02.08.2024. godine.

            Na glavnoj raspravi održanoj dana 27.08.2024.g., a čiji sadržaj je, kad su u pitanju naprijed istaknuti prigovori, uz suglasnost stranaka preuzet i na glavnim raspravama održanim dana 27.09.2024.g. i 02.12.2024.godine, sud je, a nakon prethodne ocjene  navoda branitelja iz naprijed spomenutih akata, te očitovanja i dostavljenih dokaza tužiteljstva, dovodeći iste u međusobnu vezu, donio rješenje kojim je odlučio o izjavljenim prigovorima branitelja, te je u tom pravcu usvoio kao utemeljen prigovor  branitelja kojim osporava validnost  dokaza E-mail Europola, kao nezvaničnog akta kojim se ne može dokazati ranija osuđivanost optuženog. Naime, nedvojbeno je da se podaci o ranijoj osuđivanost  počinitelja kaznenih djela vode u kaznenoj evidenciji  kod organa uprave nadležnog za unutarnje poslove u općini na području na kojem je ta osoba rođena kako za državljane BiH tako i za strane državljane i osobe bez državljanstva koji su rođeni na teritoriju F BiH a sukladno odredbama čl. 1.i 2.  Pravilnika o kaznenoj evidenciji  („Službene novine F BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07). Iz stanja spisa nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi S.D. državljanin F BiH, da je rođen u S., te da se stoga podaci o ranijoj osuđivanosti istog vode kod nadležnog MUP-a  Kantona Sarajevo, a čemu u prilog govori i činjenica da je Tužiteljstvo prezentiralo akt  Kantona Sarajevo, MUP-a, Uprave policije, Sektora za pravne, kadrovske poslove i analitiku, Odjeljenja za analitiku, planiranje i evidencije broj 02/5-2-03-8-2-5467 od 22.12.2023.g. iz kojeg proizlazi da optuženi nije evidentiran u kaznenoj evidenciji kao počinitelj kaznenih djela. Iz prezentiranog  E-mail Europola proizlazi da su policijski organi Crne Gore putem Europola obavijestili  MUP Orašje da je  optuženi  tijekom prethodnog perioda registriran kao izvršitelj kaznenih djela iz čl.229. i čl.222. KZ F BiH, te da mu je 04.07.2022.g. shodno odredbama  Zakona o strancima zabranjen ulazak u Crnu Goru, a koji podaci su nepotpuni i neprihvatljivi u smislu dokaza ranije osuđivanosti optuženog, jer isti  govore da je optuženi evidentiran kao izvršitelj kaznenih djela, a ne da je za ista osuđen, navedeni akt ne sadrži podatke o presudama niti o izrečenim kaznama, a koji podaci su od odlučnog značaja  za eventualno brisanje kazne iz kaznene evidencije, a time i za utvrđenje činjenice osuđivanosti, jer se brisanjem osude iz kaznene evidencije  počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanom osobom sukladno čl. 124..st.7. ZKP-a F BiH.  Sve naprijed navedeno  ukazuje da sporni E-mail Europola od 20.02.2024.g. ima samo informativni karakter, te da se je dostavljena informacija koristila u postupku  određivanja pritvora upravo zbog hitnosti istoga, ali je nedvojbeno da predmetni E-mail  nije validan dokaz za utvrđenje ranije osuđivanosti optuženog u postupku suđenja. U prilog navedenom govori i činjenica da se je KT dana 18.07.2024.g. zamolnicom za pružanje pravne pomoći obratilo Ministarstvu pravde radi pribavljanja podataka iz kaznene evidencije, a kojoj zamolnici još nije udovoljeno. Što se tiče navoda branitelja da je sporni E-mail Europola od 20.02.2024.g.  pribavljen suprotno odredbama 429. ZKP-a ZKP-a F BiH, bitno je istaći da iz navedenog akta nedvojbeno proizlazi da se radi o aktu  međunarodne korespondencije, koju ostvaruje nadležni MUP Županije Posavske sa nadležnim tijelima Interpolom i Europolom sukladno važećim pozitivnim propisima prije svega  Konvenciji  o osnivanju  Europskog policijskog  ureda na temelju čl. K3. Ugovora o Europskoj uniji  od 27.11.1995.g. i Sporazuma o operativnoj i strateškoj suradnji između  Bosne i Hercegovine i ureda Europske policije od 31.08.2016.g., koji je ratificiran  Odlukom  od 20.12.2016.g., pa sud cijeni da istim nisu povrijeđene odredbe ZKP-a u smislu načina njegovog pribavljanja,  ali zbog svega naprijed navedenog  cijeni da  navedeni dokaz nije validan  u smislu dokazivanja činjenice ranije osuđivanosti optuženog i na istom sud neće temeljiti svoju odluku.

            Nadalje, sud je odbio kao neutemeljen prigovor branitelja kojim osporava  vjerodostojnost  Zapisnika o saslušanju svjedoka I.D. od 22.12.2023.g., jer izjava nije potpisana na svakoj stranici, a to iz razloga što osporavani Zapisnik nije prezentiran kao dokaz na glavnoj raspravi kako od tužitelja tako ni od optuženih, isti nije stoga uložen u sudski spis i ne može biti cijenjen kao dokaz od strane suda.

            Sud je također  odbio kao neutemeljen prigovor  branitelja kojim osporava   Zapisnik o izvršenom pretresanju  osobe bez naredbe broj 02-2/3-03-2-484/23 (na glavnoj raspravi utvrđeno da je napravljena tehnička pogreška  u broju spomenutog zapisnika te da umjesto broja “ -2- “ treba biti “ -7-“) od 21.12.2023.g., Izvještaj o izvršenom pretresanju bez naloga broj 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g., a u kojem prigovoru branitelj najprije ističe da nije postojala potreba za hitnim postupanjem. Također se navodi da nakon izvršenog pretresanja, bez naredbe suda, nema dokaza  kada je obaviješteno Kantonalno tužiteljstvo o  pretresanju i kada je obaviješten sud, jer se iz Obavijesti broj T02 0 KT 0008956 23 od 27.12.2023.g. ne može utvrditi kada je sudu dostavljena obavijest, jer nema potvrde o prijemu dokumenta, te se ukazuje da je obavijest sačinjena  6 dana nakon izvršenog pretresanja, te da su time povrijeđene odredbe čl.78.st.3. ZKP-a F BiH. Naime, odredbama čl.153 ZKP-a propisano je da policijsko tijelo  može oduzeti slobodu ako postoje osnove sumnje da je ta osoba počinila KD ili ako postoji bilo koji  razlog  iz čl. 146. ZKP-a  (ako se krije, ako će uništiti , sakriti …dokaze ili tragove  važne za kazneni postupak, opasnost od ponovnog počinjenja djela itd.). U konkretnom slučaju, a obzirom na sve okolnosti tj. činjenicu da je  oštećeni  prijavio dvije nepoznate osobe sa kapama na glavama u svom dvorištu, da su netom poslije, u kratkom vremenskom periodu i u blizini  kuće oštećenog  zatečene dvije osobe koje su odgovarale takvom opisu, da su u njihovoj  neposrednoj blizini pronađeni i predmeti koji su podobni za izvršenje kaznenog djela teške krađe odnosno da je tako uz kanal u PVC vrećici pronađen jedan šarafciger i jedan montirač-pajser,  te crna čarapa u kojoj su pronađena dva šarafcigera, a koji predmeti su podobni za obijanje, to proizlazi da je doista postojala potreba za hitnim postupanjem kako radi onemogućavanja da se sakriju tragovi eventualnog počinjenog kaznenog djela tako i radi opasnosti  od eventualno ponovnog počinjenja istog. Nadalje iz osporavanog Zapisnika o izvršenom pretresanju  osobe bez naredbe o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi bez naloga broj 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.g. proizlazi da je  isti sačinjen sukladno čl. 76.st.1. u svezi sa čl.78.st.1. i st.2. ZKP-a F BiH dok iz Izvještaja o izvršenom pretresanju bez naloga broj 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g. proizlazi da je pretresanje izvršeno  prilikom lišenja slobode i to sukladno odredbama  čl.78.st.2. točka „b“.ZKP-a F BiH- a koje odredbe propisuju da ovlaštena službena osoba može pretražiti  osobu bez naloga o pretrazi ili bez nazočnosti svjedoka  prilikom oduzimanja slobode, a što dovodi do zaključka da je osporavani Zapisnik sačinjen sukladno Zakonu.

            Što se tiče prigovora branitelja kojim osporava zakonitost  navedenih dokaza, jer nakon izvršenog pretresanja bez naredbe suda navodno nema dokaza  kada je obaviješteno Kantonalno tužiteljstvo o  pretresanju i kada je obaviješten sud čime su povrijeđene odredbe čl.78.st.3. ZKP-a F BiH, sud je isti također odbio kao neutemeljen, a to iz razloga što iz Izvješća o počinjenom  kaznenom djelu PU Orašje, Odjela krim. policije  br. 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 22.12.2023. proizlazi da je isti sačinjen 22.12.2023.g., dok iz prijemnog pečata KT-a proizlazi da je isti dostavljen tužiteljstvu dana 22.12.2023.g.. Opravdano tužitelj ukazuje da je Prijedlog za  određivanje pritvora KT-a br. T02 0 KT 0008956 23  od 22.12.2023.g. uslijedio istoga dana a što proizlazi iz dostavljenog prijedloga, kao i da je optuženi S.D. lišen slobode 21.12.2023.g. u 22,00 sata  a što je utvrđeno na temelju  Zapisnika o lišenju slobode  Uprave policije broj 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g. Kako  iz navedenih dokaza proizlazi  da je  ovlaštena službena osoba nakon izvršene pretrage  bez naloga o pretrazi odmah podnijela izvješće tužitelju, uzimajući u obzir da je lišenje bilo u 22 sata 21. a izvještaj podnesen 22.12.2023.g., to je nedvojbeno da su navedene radnje poduzete žurno i blagovremeno u skladu sa čl. 78.st.3. ZKP-a F BiH. Kako navedene odredbe propisuju da ovlaštena službena osoba mora odmah sačiniti izvještaj, a ne propisuju u kojem roku je  tužitelj dužan obavijestiti  suca za prethodni postupak, to je nedvojbeno da niti u ovome pravcu nisu povrijeđene odredbe ZKP-a F BiH, tim više što je i tužitelj, po mišljenju suca, postupao u razumnom roku od 6 dana, a u kojem je dostavio obavijest sucu za prethodni postupak (utvrđeno uvidom u  Obavijest  KT-a br. T02 0 KT 0008956 23  od 27.12.2023.g.) .

            Što se tiče  fotografija koje je također branitelj osporavao, bitno je  najprije ukazati da je tužitelj na glavnoj raspravi od 16.07.2024.g. strankama predočio izrađene fotografije i CD sa istim, a koje fotografije su, po navodima tužitelja, nastale prilikom vršenja očevidnih radnji od strane službenih osoba, te koje su identične fotografijama u fotodokumentaciji koja je navedena u predmetnoj optužnici i prezentirana  na glavnoj raspravi kao dokaz, ali su sada izrađene, i na spomenutom CD-u prikazane, u uvećanom obliku, s tim da  su pored istih dostavljene i druge fotografije, koje su također nastale  prilikom  očevida, ali nisu pratile optužnicu. Kako je branitelj optuženog S.D. osporio autentičnost navedenih fotografija, ističući da samo njihovo uvećanje ukazuje da nisu istovjetne,  da se ne zna kada su nastale i tko ih je sačinio, to je tužitelj odustao od istih, te predložio  da se pismenim putem obrati policiji i od iste traži pisano očitovanje zajedno sa zapisnikom  i službenom bilješkom, koja bi potkrijepila istovjetnost spomenutih fotografija. Obrana se složila da im tužitelj, nakon poduzetih radnji, a radi ekonomičnosti postupka, putem pošte dostavi  fotografije, koje bi bile predmetom dopunskog vještačenja, a kako bi se o istim mogli blagovremeno očitovati, a što je tužitelj i učinio.

            Kako je tužiteljstvo, dakle, spomenute fotografije (radi se o uvećanim fotografijama nastalim prilikom vršenja očevidnih radnji, koje nisu niti u istom broju niti u takvom uvećanom obliku priložene uz optužnicu) putem pošte dostavilo suprotnoj strani kako bi se upoznala sa istim, o čemu je tužitelj dostavio dostavnicu kao dokaz, i iz koje proizlazi  da  je branitelj Anel  Kurtović dana 02.08.2024.g. osobno zaprimio  dopis KT-a od 30.07.2024.g., fotodokumentaciju i CD, to nisu točni navodi branitelja da ih nije zaprimio, a što je istakao u pisanom prigovoru nezakonitosti od 19.08.2024.g.. Međutim, kako navedene fotografije i CD još uvijek nisu bile prezentirane sudu kao dokaz, obzirom  da su se na glavnoj raspravi od 16.07.2024.g., nakon što je to tužitelj htio učiniti, te nakon osporavanja autentičnosti istih, stranke usuglasile  da ih tužitelj, a nakon službene provjere njihove autentičnosti, dostavi poštom, jer im je potrebno vrijeme da se upoznaju sa takvim fotografijama, a sve kako bi se na sljedećoj glavnoj raspravi o istim mogli očitovati, to se o prigovoru branitelja glede navedenih fotografija, moglo odlučiti tek kada iste budu prezentirane sudu i kada se na glavnoj raspravi  stranke o njima očituju.

            Na glavnoj raspravi  od 27.08.2024.g., nakon što je po prijedlogu tužitelja izvršeno preproduciranje CD-a sa navedenim fotografijama i nakon ponovnog prigovora branitelja da iste ne odgovaraju  fotografijama koje prate Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g., da  su iste nezakonit dokaz, jer su izmijenjene, te da se ne zna kako su nastale, kao i da se može koristiti samo fotodokumentacija od 21.12.2023.g., tužitelj je ponovo odustao od istih, pa je odlučivanje o izjavljenom prigovoru postalo izlišno.

            Sud je na istoj glavnoj raspravi odbio prijedlog tužiteljstva da sud po službenoj dužnosti pribavi izvorni CD sa fotografijama sačinjenim prilikom očevidnih radnji, a to iz razloga što se radi o dokazu koji su nastali u tijeku istrage, koje je sačinio istražni organ i kojim tužiteljstvo raspolaže u stvari još od istražnog postupka, pa je u daljem tijeku postupka tužitelj izjavio da će tužiteljstvo osigurati izvorni CD sa fotografijama iz spomenute fotodokumentacije na sljedećoj glavnoj raspravi.

            Na glavnoj raspravi održanoj dana 27.09.2024.g. tužitelj je ponovo predložio izvođenje dokaza  reproduciranjem  CD-a na kojem se nalaze fotografije  lica mjesta kritičnog događaja, koje su sačinjene prilikom vršenja očevidnih radnji, te je obrani dostavio i primjerak  takve izrađene fotodokumentacije, a sve kako bi iste  bile predmetom predloženog dopunskog mehanoskopskog vještačenja tužiteljstva.

            Branitelj je, prilikom reproduciranja spomenutih fotografija, ponovno ukazao da iste nisu istovjetne sa fotografijama  sačinjenim prilikom  obavljanja očevidnih radnji, a koje su navedene u predmetnoj optužnici, te je u tom pravcu  ukazao da iste, pored toga što su uvećane, ni sadržajno nisu identične fotografijama iz Fotodokumentacije MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., te se je protivio da iste budu predmet  dopunskog vještačenja. Odlučujući o izjavljenom prigovoru branitelja, koji se odnosio na validnost dostavljenih fotogafija na reproduciranom CD-u, sud je isti uvažio iz razloga što je isti utemeljen, obzirom da su komparacijom fotografija reproduciranih  sa CD-a i fotografija koje se nalaze u Fotodokumentaciji MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., sačinjenoj prilikom očevidnih radnji, doista utvrđene određene razlike kako u veličini sadržaja koje se nalaze na fotografijama tako i u samom sadržaju, odnosno utvrđeno je da iste nisu potpuno istovjetne sa fotografijama koje su pratile optužnicu i koje su  prezentirane na glavnoj raspravi, zbog čega je sud odbio prijedlog tužitelja da iste budu predmetom mehanoskopskog vještačenja, jer nije dokazano iz kojih razloga je došlo do utvrđenih razlika, iako je tužitelj u više navrata dostavljao  fotogafije na CD-u, te mu je sud ostavljao i dovoljno vremena za pribavljanje iste.

            Nakon  toga, tužitelj je na  spomenutoj glavnoj raspravi  predložio da se provede  dopunsko mehanoskopsko vještačenje spornih tragova pronađenih i izuzetih na mjestu događaja  izvršenja kaznenog djela Teška krađa iz čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH od 21.12.2023.g. na štetu I.D. iz D.M., Grad O., a na okolnosti  utvrđenja da li su oštećenja koja su nastala na ulaznim vratima i okviru vrata pomoćne zgrade oštećenog I.D. a koja su prikazana na fotogafijama broj 8,9,10,11,12,13, koje fotografije se nalaze  u Fotodokumentaciji MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., u svojim dimenzijama kompatibilna sa dimenzijama radne površine mehaničkog predmeta montirača-pajsera, a na način da na fotografijama izvrši mjerenje dimenzija tih oštećenja i ista, zajedno sa mulažiranim tragom, uporedi sa dimenzijama radne površine predmetnog montirača-pajsera.

            Branitelj optuženog se protivio  navedenom prijedlogu tužitelja, te je predložio da sud odbije predloženo vještačenje ne samo iz ranije ukazane nepodudarnosti fotografija, nego i iz razloga što je tužitelj sve ove dokaze imao u tijeku postupka, te je mogao i ranije da provede vještačenje, te iz razloga što je i vještak rekao da ne može provoditi vještačenje, da neće moći sa sigurnošću reći bilo šta, da ne zna šta će utvrđivati, kao i iz razloga što se pojavljuju desetine fotografija, a isto bi trebala biti zatvorena cjelina.

            Sud je na glavnoj raspravi održanoj dana 27.09.2024.g. uvažio  prijedlog tužiteljstva da se provede naprijed  navedeno dopunsko vještačenje, te je odredio da  će se isto povjeriti vještaku Dženani Kapo-vještaku F MUP Sarajevo, Centra za forenzička ispitivanje, vještačenja i istraživanja Federalne Uprave  policije Sarajevo, obzirom da je ista  vršila vještačenje  spornih tragova i u istražnom postupku, te o tome dala iskaz na glavnoj raspravi. Također je određeno da  će spomenutom vještaku biti  dostavljen materijal vještačenja i to: silikonski odljev-mulaž,  montirač –pajser, plave boje, Fotodokumentacija MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g. i Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g.

            Sud je uvažio prijedlog tužiteljstva iz razloga  što je uvjerenja da je predmetno dopunsko  vještačenje opravdano, jer su okolnosti na koje je isto predloženo  odnosi na utvrđenje činjenica koje su od odlučnog značaja za razjašnjenje ove kaznenopravne stvari, a to je da li tragovi oštećenja na ulaznim vratima pomoćnog objekta oštećenog potječu od  predmetnog montirača-pajsera, koji je pronađen kod A.M., koji je kritične prilike bio upravo sa optuženim S.D., a cijeneći posebice činjenicu da je vještakinja upravo na glavnoj raspravi ukazala da se u ovakvim i sličnim slučajevima temeljitije i potpunije vještačenje postiže dostavljanjem  zapisnika o očevidu i fotodokumentacije, jer tada vještak raspolaže sa većim brojem činjenica. Što se tiče prigovora nezakonitosti fotografija, koje se nalaze u Fotodokumentaciji MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., koja je sastavni dio  očevidnih radnji,  sud nije našao  nepravilnosti koje bi ukazale na nezakonitost istih, niti je  takav prigovor branitelj obrazložio, osim  što je insinuirao  na njihovu validnost iz razloga što je tužitelj  u više navrata dostavljao CD-e  s uvećanim fotografijama, koje nisu u cijelosti bile identične, a od kojih  fotografija je, uostalom, tužitelj sam odustao, te je sud također odbio da iste budu predmetnom dopunskog vještačenja. Nisu utemeljeni navodi branitelja izjavljeni u pisanom očitovanju od 19.08.2024.g.  da je vještakinja izjavila da takva dopuna nije moguća, da ne bi mogla utvrditi oštećenja, te da takav nalaz ne bi bio objektivan i vjerodostojan, a to iz razloga što je vještakinja iskazala da se ne može na glavnoj raspravi a na temelju predočene fotodokumentacije očitovati da li na prikazanom predmetu  postoje tragovi  na temelju kojih bi se utvrdile opće i individualne  karakteristike predmeta čijim djelovanjem su nastala oštećenja. Vještakinja nije dakle isključila takvu mogućnost a niti je sa sigurnošću istu potvrdila, samo je učinila izvjesnim postojanje takve mogućnosti, navodeći da se najčešće kod ovakve vrste vještačenja dostavljaju i fotografije, zajedno sa zapisnikom o očevidu, koji doprinose donošenju vjerodostojnijeg i pouzdanijeg nalaza, zbog čega je sud i odobrio dopunsko vještačenje. Nisu utemeljeni navodi branitelja da predloženi dokaz ima svojstvo dodatnog dokaza u smislu čl.276. ZKP-a F BiH, te da je isti tužitelj imao pravo predložiti tek nakon izvođenja dokaza obrane, a to iz razloga što se ne radi o novom dokaznom prijedlogu nego o dopuni ranijeg izvedenog dokaza-vještačenja, a koje vještak  nije mogao dopuniti na glavnoj raspravi jer nije raspolagao potrebnim instrumentima. Mogućnost predlaganja novih dokaznih prijedloga je regulirana čl. 291. ZKP-a F BiH, kojim je propisano da stranke, nakon izvođenja dokaza, mogu iznijeti nove dokazne prijedloge ako ih imaju. Također nisu utemeljeni navodi branitelja da sud nije mogao, na prijedlog tužitelja, izdati naredbu za sprovođenje dopunskog vještačenja, a to iz razloga što je odredbama čl.110.st.1.ZKP-a F BiH propisano da pisanu naredbu za vještačenje izdaje tužitelj ili sud, a kako se u konkretnom slučaju radi o prijedlogu za dopunsko vještačenje u fazi glavne rasprave, to nema zakonske smetnje da takvu naredbu izda sud.

Sud je sve izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na takav način utvrdio bitne činjenice koje su navedene u izreci presude, a temeljem kojih je optuženog S.D. oglasio krivim za kazneno djelo Teška krađa iz čl.287.st.1.točka „a“ KZ F BiH u svezi sa čl.28. i 31. istog Zakona, a za koje se tereti predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje.

Naime, iz iskaza svjedoka oštećenog  I.D.  proizlazi da isti živi u D.M., …, da je kritičnog dana  krenuo u R.H., da se je zbog gužve na granici, vratio kući, da je bio mračak, ne mrak, te da je, dok se je približavao kući, sa ulice vidio da se u njegovom dvorištu nalaze njemu nepoznate dvije muške osobe, na udaljenosti od oko 10 m od ograde, da je ograda visoka 1,20m, a da od kuće do ograde ima više od 15m, da je kapija bila otvorena, da su spomenute osobe na glavi, obzirom da je bio zimski period, imale zimske kape, te da je jedna osoba držala najilonsku vrećicu u ruci, da je izgledalo kao da se nešto dogovaraju, te da ih ne bi mogao prepoznati. Također iz iskaza istog proizlazi da je njegovo dvorište ograđeno ogradom, da se uz kuću nalaze pomoćni objekti, da je sve zaključao kad je pošao, da oko njegove kuće ima dosta kuća koje su prazne,  da se je tjedan dana prije dogodila pljačka  kuće u selu, da su mu zato  navedene osobe bile sumnjive, pa je odlučio produžiti do specijalne policije, čija se baza nalazila na udaljenosti od nekih 500m od njegove kuće, da mu je trebalo oko 2-3 minuta, da je policija odmah, nakon što im je rekao  razlog svog dolaska,  svojim službenim vozilom otišla na teren, da su njemu rekli da ostane i da nazove policijsku stanicu, što je on i učinio. Nadalje oštećeni u svojoj izjavi navodi da je  poslije, nakon nekih dva sata, otišao na lice mjesta – svojoj kući, da tada nije zatekao optužene, da su inspektori sačinjavali zapisnik, da je bila A.T. i policijski službenik, da zna da su oni slikavali vrata pomoćnog objekta, da su vrata, kad je on došao bila otvorena, da mu ništa kritične prilike nije otuđeno, da je bio pokušaj provale vrata na pomoćnoj zgradi, da tada nije zagledao u oštećenja na vratima, da je vidio da nešto ima na vratima, ali ne puno, da je majstor nešto poslije popravljao, da je zamijenio ručku i bravu, da je to učinio i radi sigurnosti, jer je htio promijeniti ključ, da je siguran da prije kritičnog dana vrata nisu bila oštećena, da na istim nisu postojali tragovi plave boje, da ih nikada nije prije pokušao nasilno otvoriti, da svaki dan prolazi kroz ista i da bi sigurno primijetio tragove na njima da su bili, da nije vršena premetačina, te da nije primijetio nikakve druge promjene osim spomenutih oštećenja, kao i da u njegovom dvorištu postoji rasvjeta, koja se pali na senzor, misli na udaljenosti  možda 5-6m, da traje 30-40 sekundi tj. vjerojatno dok traje kretnja, da je senzor bio pozadi i da se svjetlost ne bi mogla vidjeti s puta, da ima postavljeni video nadzor, koji u kritično vrijeme još nije bio u funkciji, odnosno nije bio instaliran, da je policiji rekao da nema video nadzora, pa policija to nije ni provjeravala, te da će se o imovinsko-pravnom zahtjevu naknadno očitovati.

            Sud je iskazu oštećenog gotovo u cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno. Svjedok  je, po mišljenju suda,  iskazivao iskreno o činjenicama  o kojima je imao saznanja, te nije imao nikakvog razloga da pogoduje optuženima niti da ih neopravdano tereti, a čemu u prilog govori činjenica da ih nije mogao prepoznati, nego je samo opisao ono što je na kratko percipirao. Sud nije poklonio povjerenje dijelu iskaza oštećenog u kojem iskazuje da je iz prostorija specijalne policije na lice mjesta tj. u svoje dvorište došao tek nakon dva sata, a to ne samo iz razloga što je isti u suprotnosti sa iskazom svjedokinje A.T., koja je iskazala da je zatekla oštećenog i njegovog sina u dvorištu  kad je došla sa kolegama na lice mjesta, nego iz razloga što je isti u suprotnosti sa Zapisnikom o očevidu od 21.12.2023.g., iz kojeg proizlazi da je oštećeni I.D.  podnio prijavu PS Orašje u 17,55 sati, da je bio nazočan očevidnim radnjama, koje su započele  u 18,05 sati, a završene u 19,30  sati.  Dakle, kada bi navodi oštećenog bili točni, tada bi to značilo da je isti  u svoje dvorište došao tek oko 20,00 sati, a u koje vrijeme su očevidne radnje već bile potpuno završene, odnosno značilo bi da isti uopće nije nazočio očevidu, a koju činjenicu pak tj. prisutnost očevidnim radnjama i sam oštećeni potvrđuje. 

            Da je  kritične prilike A.T., u  svojstvu istražitelja  Odjela kriminalističke policije  Policijske uprave Orašje, bila na licu mjesta odnosno u dvorištu oštećenog kad je isti došao, potvrđuje i iskaz iste iz kojeg proizlazi da je tada radila drugu smjenu, da su radili pojačano, jer je u prethodnom periodu bilo par provala, lupanja stakala i sl., da je kritične prilike postupala po  prijavi dežurnog, koji je rekao da ima prijava I.D., te da je podignuta specijalna policija,  da su  na licu mjesta bili za nekih 5-10 minuta, da je ona bila dežurna,  da je ona obavljala očevid S.D. i A.M. u naselju  zv. “P”, u Ulici …, gdje se je dogodio napad na službenu osobu, da su se zatim prebacili  na drugo lice mjesta, u dvorište obiteljske kuće I.D., gdje su bili tragovi provale, da nisu bili kasni sati, misli da je bilo poslije 18 sati, da je bio zimski period, pa je bio mrak,  da su na licu mjesta zatekli kolege iz Jedinice za podršku i to  L.K. i M.K.1, koji su osiguravali lice mjesta, zbog nedostatka policijskih službenika, da je još bilo kolega, ali da se ne može sjetiti, misli da je bio kolega A.V., da tada, kad je ona došla, optuženi S.D. i A.M. još nisu bili lišeni slobode, da ih je zatekla u ležećem položaju, na stomaku i rukama na leđima, da misli  da nisu imali lisice, da su pretres osumnjičenih vršile kolege koje su bile sa njom, jer se radilo o muškim osobama, da su isti prevezeni u policijsku stanicu za nekih 2-3 minuta, da misli da su predmeti koji su bili kod njih od istih oduzeti prilikom smještaja u prostorije za zadržavanje, da ona nije učestvovala niti u jednom dijelu tih radnji, da je pored ceste, na nekoj travnatoj površini, uz neki manji kanal  bila vrećica iz “Binga”, u kojoj su bili predmeti, misli da je bio montirač i šarafciger, da je pored  njih bila čarapa, obična, crna, u kojoj su također bili predmeti tj. dva šarafcigera, koliko joj je poznato. Također iz iskaza iste proizlazi da su spomenuta dva  mjesta uviđaja jako blizu, da nije dobra u procjeni, ali da misli da je njihova međusobna  udaljenost oko 100 metara, da su oni otišli pješice do kuće I.D. U svom iskazu navodi da su na licu mjesta zatekli I.D. i njegovog sina M.D., da su bili na mobitelima, te da su u pomoćnoj zgradi bili tragovi provale. Iz iskaza iste proizlazi da je ona obavila očevidne radnje, da su očevidu prisustvovali građani-svjedoci, da su tu bile njezine kolege  L.K., M.K.1 i I.D., vlasnik, da je s prednje strane, ako je i bila ograda, ista bila otvorena, jer zna da nije bilo nikakve prepreke za ulaz, da niti uviđajnim radnjama nije utvrđeno da su počinjene  radnje obijanja  ulazne kapije, da je kolega uzeo mulaž, da se pomoćna zgrada nalazi iza kuće, da se ne vidi sa puta, da zna da tu ima svjetla, jer je prilikom očevida bilo vidno, da ne zna da li se svjetla pale na senzor ili ne, da je primijetila oštećenja na vratima ispod brave u vidu podzubljivanja, da  je u tijeku istrage saznala da je A.M. iz L. a S.D. iz S., da su provjerom utvrdili da je za A.M. raspisana tjeralica, a da je S.D. neosuđivan, da je vozilo  osumnjičenih pronađeno na nekoj benzinskoj pumpi u B., da je ona bila zadužena i za pretres mobilnih telefona, da pretres  mobitela A.M. nije mogla izvršiti, jer je bio zaključan šifrom, dok je S.D. dao svoju lozinku, da su pretresom utvrdili da nije bilo ništa interesantno za istragu. Nakon što joj je tužitelj predočio  zapisnik o uviđaju, svjedokinja je potvrdila njegovu autentičnost, potvrdila je da ga je ona potpisala navodeći da stoji iza svega što je u njemu navedeno. Pojašnjava da je fotografije sačinio krim. tehničar, da ih je ona vidjela, jer su joj bile predane, te je prilikom predočavanja istih potvrdila da se na njima nalazi obiteljska kuća I.D., pomoćna zgrada, pečenjarnica, te tragovi oštećenja, koji su plave boje, da je na licu mjesta zatečen montirač, plave boje, koji je bio u vrećici, da su mjerili dužinu i širinu traga, da je sve to navedeno i u potvrdi, koja je interne prirode, jer se predaje krim. tehnici, obzirom da oni imaju depozit da čuvaju predmete, da što se tiče video nadzora, građani nisu dužni isti predati, a da oni nisu imali nalog suda za izuzimanje istog. Također navodi da je kad je došla na lice mjesta od kolega, koje je zatekla, saznala da se je I.D. pojavio kod specijalne policije, koja je od lica mjesta udaljena možda 100-njak metara, po njezinoj slobodnoj procjeni, iako ona nije dobra u procjeni, da su mu oni rekli da nisu nadležni za ta djela i da mora nazvati PS, ali da su kao policijski službenici dužni da pomognu, te da su izašli  na lice mjesta i zatekli u blizini dvije nepoznate osobe, da im je policajac A.V. rekao da stanu, te da ga je tada jedan od njih udario vrećicom u kojoj je bilo nešto tvrdo i tako ga ozlijedio, da su to bile, dakle, neke prve  informacije o događaju.

Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedokinja je iskazala da optuženi nisu pružali otpor policijskim službenicima, da su pri dolasku na lice mjesta na samom ulazu u dvorište, gotovo na cesti zatekli  I.D. i njegovog sina, da je bila upaljena ulična rasvjeta, da je vidljivost bila smanjena, ali da nije bila loša, da je očevidne radnje vršila  sa šireg na uže područje tj. od dvorišta prema kući, pomoćnoj zgradi, vratima iste, da je poslije otvorila vrata i evidentirala unutrašnjost, da se  iz pomoćne zgrade može ući u  unutrašnjost, da su to učinili kako bi evidentirali zatečeno stanje i tragove, da se, kad se uđe, desno nalazi kuhinja, da je lijevo bio neki krevet, a u uglu vrata kroz koja se ulazi u unutrašnjost obiteljske kuće, a kroz koja ona nije ulazila, jer je ušao vlasnik kako bi provjerio da li je što otuđeno i rekao da je sve u redu, da na pločicama-podu nije bilo vidljivih tragova od obuće, mokrih ili blatnjavih, da su pločice bile hrapave površine, koja je nepogodna za uzimanje tragova, koji i nisu bili vidljivi. Iz iskaza iste proizlazi da se od ulazne kapije  prema uutrašnjosti dvorišta i to 15 m na lijevo uopće ne vidi pomoćni objekt, da se ne može sjetiti da li su vrata istog bila zatvorena, ali da je sve navedeno na zapisniku o očevidu, da ne zna da li krim. tehničar kronološki reda fotografije, da unutar pomoćnog objekta nije bilo tragova premetačine, da su vidjeli da kuća ima video nadzor, da ga nisu izuzeli, jer je I.D. rekao da je isti postavljen upravo tog poslijepodneva, da je njegov sin došao iz Nj. i da ga je postavio, ali da nije još bio stavljen u funkciju, da zbog obima posla tada nisu sačinili nikakav pisani trag, nego da su sačinili službenu bilješku kad je tužiteljstvo nakod  dva dana tražilo snimku video nadzora, da su predmetna vrata pomoćnog objekta od PVC materijala, da niti na vratima niti na štoku  nije bilo pukotine PVC-a osim tragova podzibljivanja, koji je naveden, izmjeren i fotografiran, da ne zna da li je jezičak brave bio u položaju zaključano, te da li je bio smotan, da ne zna  da li je lim na štoku bio smotan ili oštećen, da li je  trag plave boje bio s unutrašnje strane vrata, ali da je sve navedeno na zapisniku o očevidu,  da je krim. tehničar bio  M.K.

            Sud je iskazu  svjedokinje A.T. poklonio povjerenje jer je isti, po mišljenju suda, dan savjesno i objektivno. Svjedokinja je iskazivala o činjenicama o kojima je saznala obavljanjem  službenih radnji- očevida i po mišljenju suda nije imala nikakvog razloga da neutemeljeno tereti optuženog, niti da mu pogoduje, a na koje razloge ni obrana nije ukazala. Osim toga, iskaz iste je u suglasnosti sa materijalnom dokumentacijom i to: Zapisnikom o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. Fotodokumentacijom MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., Fotodokumentacijom „Pronalazak predmeta“ sačinjene od PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., te Potvrdom o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave orašje, Odjela  kriminalističke policije broj: 02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g.

Iz spomenutog Zapisnika o očevidu Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. i obje Fotodokumentacije  PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., proizlazi  da su istražne radnje očevida policijski službenici A.T. i  krim. tehničar  M.K., u nazočnosti  oštećenog I.D. i njegovog sina M.D., započeli u 18,05 sati u mjestu D.M., Ulica …., gdje se nalazi obiteljska kuća vlasništvo I.D., da je ova obiteljska kuća udaljena dvadesetak metara od lokalne ceste zvane „P.“, da su na licu mjesta zatečeni policijski službenici  Jedinice za podršku MUP-a ŽP-e L.K. i M.K., koji su osiguravali mjesto do dolaska ekipe za očevid, da se mjesto događaja nalazi uz lokalnu cestu zv.“P.“, da je ista presvučena asfaltom, dok se uz rubove nalazi travnata površina, te kanali presvučeni travnatom površinom, da su pregledom mjesta događaja, gledano iz smjera marketa „Maxi“ sa lijeve strane, u krugu  1-2 m, na travnatoj površini pronađeni predmeti i to: vunena kapa crne boje sa oznakom GK, u čijoj unutrašnjosti je etiketa bijele boje, a koja je fotografirana i  označena kao trag jedan (ove činjenice su potkrijepljene fotografijama broj 1,2,3 i 4 koje se nalaze u Fotodokumentaciji „Pronalazak predmeta PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g.), da se je u neposrednoj blizini iste nalazila PVC vrećica bijele boje  sa crnim okvirom i natpisom „ZA SVE ŠTO MI TREBA“ (potvrđuje fotografija br.5), a u čijoj unutrašnjosti se nalazio šarafciger crno-žute boje sa natpisom „Incco“ ukupne dužine 32,5 cm, od koje je metalni dio 20x08mm i montirač plave boje, ukupne dužine 40cm a širine 2,5 cm, dok je druga strana motirača širine 3,5 cm, što je fotografirano u  razmjernik  i označeno kao trag broj dva (potvrđuju fotografije br. 6,7,8,9,10 i 11). Također iz zapisnika proizlazi da se je pored ceste nalazila također čarapa sa natpisom „Reebok“ crne boje (fotografija br.12), u kojoj se nalazio šarafciger  sa drvenom drškom ukupne dužine 33cm, od čega je metalni dio dužine 22cm a širine 1 cm, dok je drška dužine 11cm i šarafciger sa narandžastom drškom sa natpisom  „BLACK & DECKER ukupne dužine 31 cm od kojih je drška 11 cm a metalni dio  20cm, te širine 0,8 cm (fotografije broj 13,14,15,16 i 17). Nadalje iz navedenog zapisnika o očevidu je utvrđeno da je nakon završenih očevidnih radnji na mjestu pronalaska predmeta i prijave kazenog djela Napad na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti iz čl. 359.st.2. KZ F BiH, očevidna ekipa nastavila očevidne radnje  u D.M.,  Ulica …,  kod obiteljske kuće vlasništvo I.D., da je dvorišna zgrada zatečena u položaju otvoreno, da su u dvorištu  zatečeni vlasnik I.D. i njegov sin M.D., da se iza obiteljske kuće, a u sklopu iste, nalazi pomoćna zgrada  kao i tzv. „pečenjara“ u čijem produžetku se nalaze pomoćne prostorije i farma, da su na pvc vratima bijele boje pomoćne zgrade i to u predjelu ispod brave vrata, pronađeni tragovi oštećenja u vidu podzibljivanja podesnim alatom dužine 3,5 cm na visini 74 cm do 77,5 cm, mjereno od tla,  (fotografije br.13,14 i 15), da se na unutrašnjem dijelu  na visini od 74cm do 77,5 cm  nalaze tragovi oštećenja i tragovi plave boje, što je označeno strelicama i fotografirano na razmjernik (fotografije br.8,9,11 i 12), da je cilindar brave zatečen u položaju zaključano (fotografija 10), da su tragovi oštećenja uočeni i na okviru pvc vrata, bijele boje i to na visini od 80cm, mjereno od tla (fotografija br.13), te da su tragovi  oštećenja u vidu podzibljivanja izuzeti silikonskim mulažom, dok su tragovi plave boje skinuti sa brisnim sterilnim štapćem. Nadalje iz zapisnika o očevidu je utvrđeno da je ulaskom u pomoćnu zgradu, gledano iz smjera ulaznih vrata lijevo pored kuhinjskih elemenata  nalaze pvc vrata bijele boje, koja dalje vode u unutrašnjost obiteljske kuće, te da su ista zatečena u položaju zatvoreno, te da daljnjim pregledom pomoćne zgrade nisu zatečeni tragovi premetačine. Također iz Zapisnika o očevidu proizlazi da su prilikom očevida izuzeti pronađeni predmeti i to: trag br.1. kapa, vunena, crne boje, s oznakom GK, u unutrašnjosti etiketa bijele boje, trag br.2. pvc vrećica, bijele boje s crnim okvirom, sa natpisom „za sve što mi treba“,  šarafciger, crno-žute boje, s natpisom „incco“, ukupne dužine 32,5 cm, od koje je metalni dio 20x0,8mm, montirač, plave boje, ukupne dužine 40 cm, a širine 2,5 cm, dok je druga strana montirača širine 3,5 cm, trag broj 3. čarapa s natpisom „Reebok“, crne boje, u kojoj se nalazi šarafciger s drvenom drškom, ukupne dužine 33 cm, od toga metalni dio je dužine 22 cm, dok je širine 1 cm, a drška je dužine 11 cm i šarafciger sa narančastom drškom, sa natpisom „BLACK & DECKER“ ukupne dužine 31 cm, od kojih je drška dužine 11 cm, a metalni dio dužine 20 cm, te širine 0,8 cm i trag br.4  tragovi oštećenja u vidu  podzibljivanja izuzeti silikonskim mulažem, dok su tragovi plave boje skinuti sa brisnim sterilnim štapićem. Na kraju konstatirano da je sa očevidom završeno 21.12.2023.g. u 19,30 sati. Iz Potvrde o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave orašje, Odjela  kriminalističke policije broj: 02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g. –utvrđeno je da su svi predmeti, koji su pronađeni očevidnim radnjama (označeni kao trag 1,2,3 i 4), a koji su naprijed pobrojani, izuzeti prilikom vršenja očevida dana 21.12.2023.g., te da je iste  policijska službenica A.T.  predala  na čuvanje V.Dž., policijskom službeniku  SKP MUP-a ŽP.

Što se tiče navoda branitelja koja se odnosi na fotodokumentaciju sa očevida, a u kojim ističe da postoje 4 vrste fotodokumentacije, da nema niti jedne originalne dokumentacije, te da se ne zna koja je originalna dokumentacija sa očevida, da je zbog toga spomenuti dokaz nezakonit, sud je mišljenja da su ovakvi navodi branitelja neutemeljeni. Naime, tužitelj je na glavnoj raspravi prezentirao materijalnu dokumentaciju, a između ostalog i zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju sačinjenu prilikom obavljanja očevidnih radnji. Spomenuti dokazi su pratili optužnicu, a na glavnoj raspravi su prezentirani u izvorniku, te na iste tada branitelj nije prigovarao. Što se tiče fotodokumentacije, koju je na glavnim raspravama održanim u kasnijem tijeku postupka, tužitelj dostavljao kako u pisanom obliku tako i na CD-u, bitno je ukazati da je tužitelj od istih odustao, nakon prigovora branitelja, dok je na glavnoj raspravi od 27.09.2024.g. sud odbio prijedlog tužitelja da fotografije koje su tada dostavljene budu predmetom  dopunskog vještačenja, zbog čega su spomenuti prigovori  branitelja, izjavljeni u završnoj riječi, ne samo neutemeljni nego i potpuno izlišni. Naime, predmetom dopunskog vještačenja su bile fotografije koje se nalaze u Fotodokumentaciji sačinjenoj prilikom  obavljanja očevidnih radnji, koje su pratile predmetnu optužnicu u vrijeme njezinog podizanja, dakle izvorne fotografije, a na koju branitelj nije imao primjedbi, kad ju je tužitelj prezentirao. Stoga  branitelj neutemeljeno ističe da iste predstavljaju nezakoniti dokaz i da se ne mogu utvrditi izvorne fotografije u ovom predmetu.

            Iz iskaza  D.K. proizlazi da je isti uposlen u  MUP-u Županije Posavske, Odjelu za istrage, Sektoru kriminalističke policije, da je kritične prilike postupao kao službena osoba u ovoj kaznenopravnoj stvari, da se ne sjeća dobro, da misli da je poduzeo radnje lišenja slobode optuženog S.D. Nakon što mu je tužitelj predočio dokaze: Izviješće o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe S.D. sačinjenog od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjenu od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, svjedok je potvrdio da su na istim njegovi potpisi, da je riječ o dokumentaciji koja se sačinjava prilikom lišenja slobode, da on nije bio na licu mjesta, te da je pretres izvršio u policijskoj stanici, da je pretresanje vršio  zbog hitnosti u postupanju bez svjedoka, da optuženi nisu  imali lisice, te da ih je on tada lišio slobode, da se ne sjeća  što je pronašao prilikom pretresa S.D., ali da zna da nije bilo oružja, te da on nije poduzimao radnje za pretres automobila i mobitela, da je A.T.  bila u komunikaciji sa tužiteljstvom, jer je bila glavna istražiteljica, a da je on bio ispomoć.

Sud je iskazu svjedoka D.K. poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno. Svjedok je iskreno iskazivao o činjenicama do kojih je došao obavljajući službene radnje, odnosno o činjenicama kojih se je još uvijek sjećao. Iskaz svjedoka je, osim toga, u suglasnosti sa materijalnom dokomentacijom i to: Izviješćem o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe S.D. sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine iz kojeg proizlazi da je  dana 21.12.2023.g. policijski službenik D.K.  izvršio pretresanje optuženog S.D. prilikom lišenja slobode, a bez naredbe suda  zbog hitnosti u postupanju (svjedok je  potvrdio autentičnost predočenog izvješća i svog potpisa na istom), te Zapisnikom o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine iz kojeg proizlazi da su prilikom pretresa optuženog S.D. kod istog pronađene crne rukavice, paper sprej i crna kapa tzv. „fantomka“. Da su navedeni predmeti od optuženog oduzeti te pohranjeni u prostorijama MUP-a ŽP  proizlazi iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta sačinjene od  MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, dok iz Potvrde o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije,  Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 22.12.2023.godine proizlazi da je naprijed spomenute privremeno oduzete predmete  policijski službenik D.K. predao policijskom službeniku V.Dž. (istovjetnost svog potpisa na svim  spomenutim aktima je svjedok D.K. potvrdio na glavnoj raspravi nakon predočavanja istih od strane tužitelja), dok iz Naredbe Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 05.01.2024.godine proizlazi da je naloženo čuvanje navedenih predmeta u prostorijama MUP-a Orašje-PS Orašje, jer isti mogu biti predmet vještačenja.

Da je istoga dana u isto vrijeme i na istome mjestu tj. dana 21.12.2023.g. u Ulici …, na lokalnoj cesti zv. „P.“,  sa optuženim S.D. ne samo bio A.M. (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka A.V. i A.T.), nego da je A.M. tada, istoga dana, također odveden u prostorije MUP-a Županije Posavske, te u 22,00 sata lišen slobode  potvrđuje Zapisnik o lišenju slobode A.M. sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, sa potvrdom o prijemu osobe lišene slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-110/23 od 21.12.2023.godine i zapisnikom o predaji osobe lišene slobode nadležnom tužitelju MUP-a Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/4-4-4-I-03-110/23 od 22.12.2023.godine, dok iz Zapisnika o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-273-1-03-7-484/23 od 21.12.2023. godine proizlazi da su prilikom pretrage  A.M. kod istog pronađene jedne rukavice crne boje.

            Iz iskaza svjedoka A.V. proizlazi da je kritične prilike bio uposlen u  Jedinici za podršku MUP-a Županije Posavske, čije sjedište se nalazi u D.M., da mu je kritičnog dana poslije 17 h došao I.D., da je bio sav uznemiren, da je prijavio da je u svom dvorištu, ispred obiteljske kuće, koja se nalazi nedaleko od njihovog sjedišta,  vidio dvije nepoznate muške osobe, s kapama na glavama, da je on sa još dvoje  kolega tj. L.K. i M.K., odmah, za nekih par minuta, nakon što su obukli zaštitnu odjeću, službenim vozilom otišao na teren tj. u dvorište  I.D., da je bio upoznat da je u tom periodu na ovom području bilo dosta provala u obiteljske kuće, da se je jedna dogodila prije 7 dana upravo u blizini kuće I.D., samo na magistralnom putu  O.-Š., da je I.D. ostao u njihovom sjedištu kako bi sa policajcima koji su ostali nazvali policijsku stanicu i prijavili događaj, da se kuća oštećenog nalazila na udaljenosti od oko 200-njak metara, da im nije trebala ni jedna minuta da stignu, da je bilo mračno, da su ušli u dvorište i išli od vrata do vrata,  da nisu zatekli nikoga, da su se uz kuću nalazili prateći objekti i farma, da su zamijetili samo oštećenja na vratima od pomoćnog objekta, da su ista bila oštećena,  da je farma bila otvorena, da u farmi i šupama nije bilo nikoga,  da nisu ništa dirali, da nisu otvorili niti jedna vrata, pa ni ona na kojim su bila oštećenja, da je gorjela ulična rasvjeta kad su došli, da su i oni imali svjetla na svojoj opremi zbog čega im je sve bilo vidno, pa se ne sjeća da li su se upalila svjetla u dvorištu, da su se zadržali svega par minuta, da su izašli iz dvorišta i s lijeve strane ceste koja vodi kroz podbarsku ulicu vidjeli neke dvije siluete na udaljenosti od dvorišta oštećenog oko 300-400m, da su službenim vozilom krenuli prema njima, u pravcu Maxi trgovine, dakle suprotno od pravca iz kojeg su oni došli, tj. od njihove baze, da su ih sustigli kod neke kapele, da su zaustavili vozilo i da je on povikao: „Stoj, policija, lezi dole“, da su se oni uznemirili već na njihovu pojavu, da je jedan od njih u ruci imao PVC vrećicu u rukama, da je poslije utvrđeno da je to bio A.M., te da je on  krenuo prilaziti upravo toj osobi, da je u jednom trenutku, kad je ta osoba krenula dizati ruke gore, kao da neće biti nikakvog otpora, prišao istoj, ali ga je  ta osoba udarila spomenutom vrećicom povrh uha, da su upravo tada prilazile i njegove kolege koje su govorile da legnu i već za neke dvije do tri sekunde obje osobe su bile na zemlji, da obojicu prepoznaje na glavnoj raspravi, te da ga nije udario optuženi S.D. nego  ta druga osoba, da se isti nisu opirali kritične prilike, da su  tu na lice mjesta stigli A.T. i tehničar M.K., dok se je, misli, D.K. kasnije pojavio, da je on stavio spomenute osobe u vozilo i da ih je u stanicu odvezao  I.Z., da su L.K. i M.K.1 ostali da osiguraju lice mjesta, da on i kolege nisu tada lišili slobode spomenute osobe, da su samo stajali pored njih dok su ležali, da su im lica bila okrenuta prema zemlji a ruke na leđima, da ih nisu vezivali, da su ih  potom odvezli u stanicu radi utvrđivanja identiteta, jer tada nisu  našli nikakva dokumenta, da misli da su ih u stanici lišili slobode, da on i kolege nisu vršili pregled njihovih torbica, samo su provjerili da li imaju kakvo naoružanje, da su sve zajedno predali policiji u policijskoj stanici.

            Sud je iskazu svjedoka A.V. u cijelosti poklonio povjerenje, jer je isti dat uvjerljivo i detaljno. Svjedok je objektivno govorio o činjenicama do kojih je došao obavljanjem službenih radnji i isti je u suglasnosti sa iskazom A.T., te materijalnom dokumentacijom kako Fotodokumentacijom MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23  od 21.12.2023.g., sačinjenom prilikom očevidnih radnji koja prikazuje zatečeno stanje o kojem je svjedok govorio, tako i sa  Prijavom Doma zdravlja Orašje broj protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g., koja potkrepljuje navode svjedoka da je kritične prilike zadobio ozljede u predjelu glave. Naime, iz prijave Doma zdravlja Orašje broj protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g. proizlazi da je A.V. navedenog dana u 18.49 sati primljen  u Dom zdravlja u Orašju, te da mu je od strane dr. B.M. konstatirana  tupa povreda glave lijeve sljepoočne regije i sumnja na potres mozga, dok iz ambulantnog lista ŽB Orašje, Službe za kirurgiju od 22.12.2023.g. proizlazi da je A.V. istoga dana u 19,00 sati primljen na Službu kirurgije Županijske bolnice u Orašju, te da mu je od strane dr. D.I. dijagnosticirana povreda glave sa utvrđenim lijevo, temporalnim poljem crvenila kože dimenzija 10x5cm, da je isti zadržan  zbog glavobolje na opservaciji, ali da je tijekom noći došlo do smirivanja tegoba zbog čega je isti otpušten kući.

Da je A.V. zajedno sa  I.Z. i L.K. dana 21.12.2023.g. u vremenu od 07,00 do 19,00 sati, obavljao službu u svojstvu ovlaštene službene osobe-policijskog službenika Sektora kriminalističke policije, Jedinice za podršku Orašje proizlazi iz Radnog naloga  Sektora kriminalističke policje, Jedinice za podršku Orašje br.709 od 21.12.2023.g. Iz navedenog radnog naloga također proizlazi da je A.V. kritične prilike obavljao općenite poslove i zadatke decidno navedene u  spomenutom nalogom, a koji se, između ostaloga sastoje i od poslova održavanja i uspostavljanja javnog reda i mira, rješavanja konfliktnih situacija  i suzbijanja širih nemira, uspostavljanja suradnje i pružanja pomoći  drugim organizacijskim jedinicama policije pri održavanju javnog reda i mira u akcijama protiv nasilnog i organiziranog kriminala, provođenja potrage i uhićenja pojedinaca ili skupina koje svojom djelatnošću predstavljaju veliku opasnost ili prijete razaranjem materijanih dobara s teškim posljedicama, zatim obavljanja poslova prevencije narušavanja i uspostave narušenog javnog reda i mira uz uporabu svih zakonskih sredstava prisile, pružanja pomoći uniformiranoj i kriminalističkoj policiji prilikom složenih i visoko rizičnih akcija i istražnih radnji itd.

Nisu utemeljeni navodi  branitelja da iskaz policijskog službenika, koji je bio prvi u dvorištu I.D. i koji je izvršio pregled vrata (nesporno da je to bio A.V.), te izjavio da su sva vrata bila zatvorena, osim vrata farme,  nije u saglasnosti sa iskazom I.D. koji je rekao da su vrata na kojima su vidljiva oštećenja bila otvorena kad je došao, pa branitelj zaključuje da je prilikom uviđaja došlo do otvaranja vrata, a što pak znači da ukoliko su vrata bila zatvorena, optuženi nije uopće stupio u unutrašnjost objekta, te da stoga ova tvrdnja optužnice nije dokazana. Naime, svjedok A.V., koji je kao policijski službenik prvi ušao u dvorište oštećenog, je u svojoj izjavi  naveo da je farma bila otvorena, da u farmi i šupama nije bilo nikoga,  da nisu ništa dirali, da nisu otvorili niti jedna vrata, pa ni ona na kojim su bila oštećenja. Stoga izjava istog nije u suprotnosti sa iskazom I.D. jer svjedok nije jasno iskazao da su vrata na pomoćnom objektu bila zaključana u pravom smislu te riječi, nego samo da su bila oštećena, a koja oštećenja se nedvojbeno ne bi mogla vidjeti da su ista bila zatvorena (proizlazi iz fotografija istih). Osim toga, činjenica da je svjedok I.D. rekao da su vrata, kad je on došao bila otvorena, ništa ne dokazuje, jer je isti mogao doći do pomoćne zgrade u trenutku kad ih je  policijska službenica A.T. otvorila kako bi provjerila unutrašnjost objekta, a što opet ne znači da su ista tada bila zatvorena u pravom smislu te riječi, nego samo prislonjena uz štok, a što je sud u prethodnom dijelu detaljno obrazlagao.

 Nisu utemeljeni niti navodi branitelja da su izjave svjedoka A.V. i I.D. u suprotnosti i iz razloga što A.V. navodi da nije bilo svjetala u dvorištu, da se nisu palili senzori, dok I.D. navodi da postoje senzori koji se pale u dvorištu, a to iz razloga što svjedok A.V. nije iskazao da nije bilo svjetala u dvorištu i da se isti nisu palili, nego da je bila upaljena ulična rasvjeta, te da su oni imali lampe na odijelima, da im je zato sve  bilo vidno i da zato nije primjetio da li su se senzori u dvorištu upalili.

Iz nalaza i mišljenja mehanoskopskog vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP-a Sarajevo br. 09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.g., danog u pisanom obliku, te obrazloženog na glavnoj raspravi od strane vještaka Dženane Kapo, a kojem nalazu je sud kao sudskom vještaku sa dugogodišnjim iskustvom poklonio povjerenje, jer smatra da je dan u skladu sa pravilima struke i znanosti, proizlazi da je vještačenje provedeno  na temelju Naredbe Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23 od 04.01.2024.godine, da je vještačenje naloženo na okolnosti utvrđenja da li je silikonski mulaž-odljev upakiran u omot broj 2 podoban za vještačenje i ako jeste utvrditi da li je isti  kompatibilan sa mehaničkim predmetom-montiračem upakiranim u omot broj 1, te da li na brisu sterilnog štapića, upakiranom u omot broj 2, ima tragova boje i da li su podobni za vještačenje, a ako jeste utvrditi da li je ista kompatibilna sa bojom na montiraču-pajeseru, upakovanom u omot broj 1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je dostavljeni silikonski  mulažirani trag bijele boje, dimenzija cca 15,5x2,7x1,2cm, na koje je strelicama obilježena površina na kojoj je trag alata izuzet s okvira ulaznih vrata vrata pomoćnog objekta vlasništvo I.D., te da je komparacijom mulažiranog traga sa radnom površinom dostavljenog pajsera-montirača utvrđena izvjesna podudarnost opće karakteristike koja se manifestira u približno istoj širini mulažiranog traga  i širini račvaste radne površine pajsera (prikazuje fotografija 15), dok  druge zajedničke opće i individualne karakteristike nisu nađene, da u dimenziji trag odgovara pajseru, ali da forma tog traga i radne površine nisu iste, te da je na tragu ostala zaobljena forma. Iz mišljenja provedenog vještačenja, dakle, proizlazi da sporni mulažirani trag širinom približno odgovara širini račvaste radne površine pajsera, ali da se zbog izostanka ostalih općih i individualnih karakteristika ne može utvrditi da li isti  potječe ili ne potječe od predmetnog pajsera. Na glavnoj raspravi vještak je pojasnio da mulažirani trag ima svoju širinu, ali da nema precizne granice koje bi omogućile da se točno odredi širina, jer je isti utisnut tako da je trag podigut, ali se granica, koja bi jasno odredila početak i kraj nije oslikala, tako da se na temelju istog može utvrditi samo približna dimenzija, da se na temelju dostavljenog materijala nije moglo utvrditi da predmetni mulažirani trag potječe od predmetnog pajsera, te da je za ovu vrstu vještačenja bilo potrebno, pored dostavljenih tragova, dostaviti i  fotodokumentaciju i zapisnik o očevidu, kako bi se stekla jasnija slika i kako bi se moglo doći do što više podataka, iako i ovo ovisi o kvaliteti dostavljenih fotografija. Vještak je također pojasnio  da su opće karakteristike u konkretnom slučaju oblik, dimenzija i eventualno raspored određenog reljefa i mikroreljefa. Također je navela da je npr. na pajseru moglo biti neko oštećenje koje bi ostavilo trag na mulažu, da su to ti neki mikrotragovi, da se, u konkretnom slučaju vidi da na pajseru ima tih individualnih karakteristika, koje na mulažiranom tragu nisu utisnute, te da se ne može izjasnit da li je neki drugi predmet mogao napraviti isti trag, te da je mogao  biti drugi pajser istih općih karakteristika, da dostavljeni trag posjeduje samo djelomično opće karakteristike, dok individualne ne sadrži, te da vještačenjem ne može utvditi da li je predmetnim pajserom prouzročeno  oštećenje,  ali da to ne može ni isključiti.

Iz Nalaza mehanoskopskog vještačenja Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova BiH, Federalne uprave policije, Centra za forenziku, Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja broj: 11-18-18/5-03-5-1893/24  od 14.10.2024.g., danog u pisanom obliku, te obrazloženog na glavnoj raspravi od strane vještaka Dženane Kapo proizlazi da je pregledom fotografija br.8,9,10,11,12 i 13 iz Fotodokumentacije PU Orašje broj:235/23 od 21.12.2023.g. utvrđeno da je na istim vidljiv izgled ulaznih vrata na kojim su tragovi  oštećenja  (označeni brojem „4“ i strelicama) kao i tragovi plave boje, ali da je pregledom fotografija  br.8,9 i 10, na kojim su prikazani trag oštećenja „4“ i trag plave boje na ulaznim vratima, utvrđeno da sporni trag „4“  nije fotografiran prema pravilima struke, da fotografije navedenog traga  ne predstavljaju  razmjerne fotografije, te da se na istim, osim broja traga i strelica kojim je isti obilježen, uopće ne vide tragovi oštećenja. Također iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je pregledom fotografija br.11,12 i 13 , na kojim je, kako se to u opisu istih navodi, prikazan trag oštećenja na ulaznim vratima, isto tako utvrđeno da iste nisu fotografirane prema pravilima struke, s tim što su na fotografijama 11 i 12, pored oznake traga i strelice koja pokazuje tragove, vidljiva  dva manja oštećenja s razmakom istih  cca 34mm, kao i trag plave boje –fotografije 11,12 i 12A, dok je na fotografiji 13 vidljiv trag oštećenja u vidu ulubljenja dužine cca 12mm-fotografija 13 i 13A. Iz mišljenja vještaka proizlazi da sporni trag broj 4, vidljiv na fotografijama 11 i 12, približno odgovara širini radne površine montirača-pajsera, ali se na osnovu toga ne može utvrditi da li navedena oštećenja potječu ili ne potječu od predmetnog montirača-pajsera-trag broj 2, a što je konstatirano i u nalazu vještačenja broj: 09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.g. Na glavnoj raspravi vještak je pojasnio da je ovaj trag od 34 mm mogao napraviti pajser sa onim dijelom u kojem mu je izmjerena površina od 33 mm, da je to ona račvasta površina pajsera, jer kad se djeluje na mekanu površinu kao što je guma, u konkretnom slučaju, onda se trag malo raširi, ali da zbog nedostatka individualnih karakteristikato ne može reći da li je takav trag nastao djelovanjem upravo  ovog predmetnog pajsera. Pojasnila je da je radna površina predmetnog pajsera utvrđena u nalazu od 07.02.2024.g., da je tako račvasti dio radne površine pajsera iznosio 3,3 cm (0,33mm), a spljošteni dio radne površine 2,5cm. Također je vještak na glavnoj raspravi pojasnio tvrdnju zašto fotografije nisu sačinjene po pravlima struke, te je u tom pravcu istakao da iste ne predstavljaju razrezne fotografije, pojašnjaavajući da se  na istim vidi  da je uz vrata prislonjen metar, koji nije razmjernik koji podrazumjeva 90 stupnjeva, da stoga razrezna fotografija  podrazumjeva horizontalnu i vertikalnu  os prema pravilima struke. Da je tako razmak između oštećenja na gumi cca 34mm u odnosu na metar koji je prislonjen (fotografija br.12), da ne bi ništa bilo drugačije da je mjereno i sa razmjernikom, osim što bi bilo jasnije, jer razmjernik ima vertikalnu i horizontalnu os (x i y), a ovako imamo odstupanje 1 mm ili eventualno 2mm. Također je, na unakrsno pitanje branitelja,  ukazala da se uređaji i instrumenti, koji se koriste u njihovom laboratoriju, svi servisiraju, s tim da se jedan dio instrumenata tj. digitalna i manualna pomična mjerila, mikrometri, stenomikroskopi i komparativni mikroskopi  kalibrišu  jednom godišnje, jer manualnom upotrebom može doći do odstupanja, te da digitalna mjerila mjere i stoti dio  milimetra, te da se  ovo na što je  ukazala odnosi samo na instrumente i uređaje u njihovom laboratoriju, na pomična mjerila i instrumente, a ne na metar i razmjernik, te da se metar i razmjernik ne kalibrišu, jer za to nema potrebe, obzirom da se njihovom manipulacijom ne može pomjerati ništa.

Na date nalaze i mišljenja vještaka Dženane Kapo, stranke nisu imale primjedbi.

Nisu od značaja navodi branitelja, u kojima se poziva na konstataciju vještakinje da je pregledom fotografija br. 8,9,10 utvrdila da sporni trag 4 nije fotografiran prema pravilima struke, a to iz razloga što je vještakinja na glavnoj raspravi pojasnila što je pod istom podrazumijevala odnosno da se navedena konstatacija odnosila  na činjenicu da je navedeni trag mjeren običnim metrom a ne razmjernikom, da je u tom pravcu suprotan pravilima forenzičke struke, jer bi mjerenje razmjernikom bilo preciznije, obzirom da isti sadrži i horizontalnu i vetikalnu os (x i y), te da ne bi došlo do odstupanja, ali da mjere koje su utvrđene predmetnim metrom nisu netočne i da su poslužile vještačenju.

 Iz Zapisnika o pretresu motornog vozila sačinjenog od Policije distrikta Brčko broj 14.02.1.04.2.336/24 od 15.01.2024.g.,, potkrijepljenog Izvještajem sa fotodokumentacijom Policije distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj 14.02.6-04.4-3449/24 od 15.01.2024.g., proizlazi da je, a postupajući po Naredbi Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 060210 24 Kpp3 od 12.01.2024.g. i akta  OKP-a Pu Orašje broj: 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 12.01.2024.g. izvršeno pretresanje motornog vozila marke Renault Clio, reg. oznake  …., korisnika A.M., s prebivalištem u L., kao i da pretresanjem nisu pronađeni predmeti koji su bili cilj pretresanja, a koji su navedeni u spomenutoj naredbi, odnosno nisu pronađeni  predmeti podobni za izvršenje kaznenih djela protiv imovine, kao i drugi predmeti za koje građani nemaju dopuštenje za držanje, te pedmeti koji se mogu dovesti u vezu sa činjenjem kaznenih djela.

Iz podataka iz kaznene evidencije za S.D. sačinjenih od MUP-a Kantona Sarajevo, Uprave policije, Sektora za pravne, kadrovske  poslove i analitiku, Odjeljenja za analitiku, planiranje i evidencije br. 02/5-2-03-8-2-5467 od 22.12.2023.godine i akta  Ministarstva pravde Crne Gore, Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju broj:0704-12805/24 dana 26.07.2024.g. proizlazi da optuženi S.D. nije evidentiran u kaznenoj evidenciji kao počinitelj kaznenih djela.

Što se tiče dokaza  obrane  prezentiranih na okolnosti utvrđenja materijalnog statusa optuženog, a radi demantiranja tvrdnje tužiteljstva da je isti slabog imovnog stanja, sud je cijenio Izvadak iz knjige položenih ugovora broj:41143/24, KPU poduložak broj:16742 izdan od  Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu dana 04.04.2024.g., te utvrdio da je  optuženi vlasnik jednosobnog stana u Sarajevu, površine 34m2 s dijelom 1/1, dok iz  isplatne liste za S.B. za period od 01.04.2024.g. do 30.04.2024.g., za koju obrana navodi da je izvanbračna supruga optuženog, proizlazi da ista ostvaruje prihode kao uposlenik kod poslodavca UR SPECIJAL vl. S.N. Iz uvjerenja o poreskoj registraciji Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo iz 2016.godine i Obavještenja Službe za statistiku za područje Kantona Sarajevo  broj:07-32.5-10768/16 od 15.04.2016.g prozilazi da optuženi  S.D. jeste registriran kao taksi prijevoznik u S., ali isto tako je utvrđeno  da navedena dokumentacija datira  još od 2016.g., te da ne dokazuje  sadašnji-trenutni radnopravni status optuženog.

 Što se tiče  Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između „Mrkulić –Company“ d.o.o. Sarajevo-Ilidža i Š.A.D. od 28.06.2024.g. sud je iste cijenio irelevantnim iz razloga što se iz istog ne može utvrditi nikakva povezanost sa optuženim, niti je na takvu povezanost branitelj ukazao.

Iz Zapisnika o pretresanju MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 06.02.2024.g. proizlazi da je dana 06.02.2024.g. od strane  stručne osobe M.N., a u nazočnosti policijskih službenika A.T., M.K., J.F. te optuženog S.D., a na temelju Naredbe Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 06210 24 Kpp4 izvršeno pretresanje  mobilnog telefona marke Samsung Galaxy A50, kojeg je policijskim službenicima dragovoljno predao optuženi S.D. (utvrđeno na temelju Zapisnika o dragovoljnoj predaji MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 11.01.2024.g.), te da prilikom pretresanja nisu pronađeni predmeti koji bi se  trebali oduzeti na temelju  naredbe. Naprijed  utvrđene činjenice su potkrijepljene Fotodokumentacijom PU Orašje broj 19/24 od 06.02.2024.g.

Sud je također cijenio irelevantnim pisani Nalaz i mišljenje Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja, Odsjeka za hemijsko-toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja Sarajevo broj 09-18/2-03-5-9 od 24.01.2024.g. iz razloga što vještačenjem dostavljenih uzoraka boje sa pajsera i traga plave boje u brisu nisu dobiveni pozitivni rezultati, te se vještačenjem nije moglo utvrditi da li su isti slični po fizičkim  i kemijskim karakteristikama, te da li predstavljaju istu vrstu materijala, pa sud na istom nije temeljio svoju odluku.

Dakle, iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je da su kritičnog dana tj. 21.12.2023.g. na pomoćnoj zgradi, koja se nalazi u sklopu obiteljske kuće, vlasništvo I.D., u D.M., Ulica …, grad O., i to sa njezine stražnje strane,  izvršene radnje obijanja iste, na način da se je podesnim predmetom djelovalo u predjelu ispod brave vrata (utvrđeno na temelju iskaza saslušanih svjedoka A.T., A.V. i oštećenog I.D.). Da su predmetna vrata bila obijena potvrđuju ne samo oštećenja, koja su  očevidnim radnjama  utvrđena na istim, nego i činjenica da je cilinder brave bio u položaju “zaključano” a što potkrijepljuju i objektivni dokazi: Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. i Fotodokumentacija PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g. Iako je svjedokinja A.T. iskazala da je prilikom očevidnih radnji otvorila  predmetna vrata, nedvojbeno je da je ista to iskazala u kontekstu pojašnjenja da je ušla u unutrašnjost objekta, a što potvrđuje i činjenica da je na izravan upit da li su vrata bila zatvorena kad su došli na lice mjesta, ista iskazala da se ne sjeća. Iz fotografija br. 4,5,6, i 7 se jasno vidi da predmetna vrata nisu bila širom otvorena, ali se iz istih ne može utvrditi da li su ista bila zatvorena u pravom smislu te riječi odnosno da je zatvaranje bilo izvršeno bravom ili su samo bila prislonjena tik uz štok. Međutim, kada se naprijed utvrđene činjenice dovedu u vezu sa iskazom svjedoka A.V. koji je iskazao da oni nisu otvarali niti jedna vrata, pa čak niti vrata koja su bila oštećena, to nedvojbeno dovodi do zaključka da su isti vidjeli oštećenja na vratima pomoćnog objekta. Kada se, pak, ova činjenica dovede u vezu sa činjenicom da su oštećenja na predmetnim vratima bila u unutrašnjem rubnom dijelu vrata (oštećenja na gumi i trag plave boje), koja oštećenja se zbog svog položaja ne bi mogla vidjeti da su vrata bila zatvorena, to dovodi do zaključka da su predmetna vrata prilikom dolaska policije bila samo prislonjena  uz štok, a što govori u prilog zaključku da su ista obijena, te da se termin  policijskog službenika da nisu otvarali vrata odnosi na tvrdnju da ih nisu dirali, da su ih ostavili u položaju u kojem su ih zatekli, a što je svjedok uostalom i rekao, te što je i logično upravo kako se ne bi lice mjesta kontaminiralo prije obavljanja očevidnih radnji. U tom kontekstu, tj. u smislu ulaska u unutrašnjost objekt, prilikom očevida, je i A.T. iskazala da je otvorila vrata, a ne u smislu da su ista bila zatvorena, dok činjenica da je jezičak brave bio u zaključanom položaju, a što je konstatirano na zapisniku o očevidu, govori u prilog navedenom zaključku, jer se vrata sa jezičkom koji je u zaključanom položaju i ne mogu zatvoriti, u pravom smislu te riječi.

Nadalje, nedvojbeno je iz iskaza I.D. utvrđeno da je isti kritične  prilike u svom dvorištu vidio dvije, njemu nepoznate muške osobe, sa zimskim kapama na glavama, od kojih je jedna držala najilonsku vrećicu u ruci, koje su bile udaljene od ograde oko 10m, odnosno od kuće oko 5m, obzirom da je kuća, prema iskazu I.D. udaljena od ograde oko 15m,  te je također nedvojbeno  da su policijski službenici  odmah nakon prijave  I.D. (isti  do policije došao za oko 2 min. kako je to sam iskazao) došli na lice mjesta, da im je trebala par minuta da se obuku i 1 minuta da dođu, da su se u dvorištu oštećenog zadržali kratko svega par minuta, kao i da u dvorištu oštećenog nisu zatekli nikoga. Zatim je nedvojbeno da su na udaljenosti od oko 300-400 m od kuće I.D., policijski službenici zatekli dvije muške osobe sa zimskim kapama na glavama, od kojih je jedna imala pvc vrećicu u rukama, kako se pješice kreću Ulicom …, lokalnom cestom zv. „P.“ u smjeru marketa “Maxi”, za koje se je ispostavilo da su optuženi S.D. i A.M.. Kada se činjenica da je oštećeni neposredno prije prijave u svom dvorištu vidio dvije muške osobe sa zimskim kapama na glavama, dovede u vezu da su na udaljenosti od oko 300-400m od kuće oštećenog  policijski službenici zatekli optuženog i A.M, sa zimskim kapama na glavama i to svega nekoliko minuta, nakon prijave podnesene od I.D. (oko 5-10 minuta obzirom na iskaze I.D. i A.V.), a za koje vrijeme su isti nedvojbeno mogli pješice prijeći spomenutu udaljenost, tada to nedvojbeno upućuje na zaključak da su optuženi i A.M., sa kojim je optuženi  bio u vrijeme dolaska policije,  bile upravo spomenute dvije muške osobe koje je oštećeni vidio u svom dvorištu.

Nedvojbeno je da su prilikom lišenja slobode kod optuženog S.D. pronađeni predmeti prikladni za činjenje kaznenih djela krađe tj. paper sprej, crne rukavice i kapa zvana fantomka, dok su kod A.M., pored rukavica, pronađeni i predmeti podobni za obijanje tj. monitrač-pajser i šarafciger, a koji predmeti su pronađeni u vrećici koju je držao A.M., prije nego je zaustavljen od policije (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka A.V.). Sud nije povjerovao obrazloženjima optuženog, koja je dao prilikom prezentiranja spomenutih predmeta na glavnoj raspravi, da mu rukavice i kapa služe kad vozi motor, jer kapu obuče ispod kacige, dok mu paper sprej služi za obranu od pasa, jer u S. ima mnogo pasa, a to ne samo što su isti nelogični, nego i neprihatljivi, obzirom da se optuženi nije nalazio kritične prilike u S., niti je vozio motor, naprotiv kretao se pješice 200km udaljen od svog mjesta prebivališta i to u društvu osobe koja je više puta dolazila u sukob sa zakonom. Naime, Iz Izvoda iz kaznene evidencije za A.M. broj: 03.41.6-235-31545/24 od 06.03.2024. godine prozilazi da je isti više puta osuđivan i to: presudama Osnovnog suda Loznica od 20.03.2015. godine zbog kaznenog djela  iz člana 195 stav 1. i od 07.05.2018. godine zbog kaznenog djela iz člana 204 stav 1, presudom Osnovnog suda Mionica od 08.03.2018. godine zbog kaznenog djela iz člana 204 stav 1, presudom Osnovnog suda Valjevo od 02.08.2019. godine zbog kaznenog djela iz člana 195 stav 1, presudom Osnovnog suda Valjevo od 26.11.2020. godine zbog kaznenog djela iz člana 195 stav 1, presudom Osnovnog suda Loznica od 02.08.2019. godine zbog kaznenog djela iz člana 246 slovo a stav 1, presudom Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje od 14.04.2021. godine zbog kaznenog djela iz člana 350 stav 3 i presudom Višeg suda Šabac od 19.04.2023. godine zbog kaznenog djela iz člana 350 stav 3.

Nadalje,  nedvojbeno je da vještak nije mogao potvrditi da je trag oštećenja na vratima pomoćnog objekta oštećenog nastao djelovanjem upravo onog pajsera koji je pronađen kod  A.M., a iz razloga što dostavljeni mulažirani trag nije bio podoban za utvrđenje individualnih karakteristika pajsera, ali vještak isto tako nije mogao niti isključiti ovu mogućnost. Naprotiv, vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju, obrazloženog na glavnoj raspravi, iskazuje da je predmetni trag od 34 mm, koji je utvrđen mulažom, mogao napraviti pajser i to svojom račvastom površinom izmjerenom u iznosu od 33 mm (račvasta površina pajsera od 33mm je utvrđena u nalazu od 07.02.2024.g., dok je spljošteni dio radne površine utvrđen u iznosu od 2,5cm). Vještak je pojasnio da do odstupanja od jednog milimetra, eventualno dva može doći u slučaju kad se pajserom djeluje na mekanu površinu kao što je to bila guma u konkretnom slučaju, a što je utvrdila na temelju dostavljenih fotografija, a iz razloga što se tada trag malo raširi, za razliku kad se pajserom djeluje na neku tvrdu podlogu,  ali da zbog nedostatka individualnih karakteristika ne može reći da je takav trag nastao djelovanjem upravo ovog predmetnog pajsera. Nije, dakle, sporno da se radi o pajseru serijske proizvodnje, te da vještačenjem nisu utvrđene individualne karakteristike istoga na mulažiranom tragu, međutim nedvojbeno da je upravo takav jedan pajser, koji svojom račvastom radnom površinom odgovara predmetnom mulažiranom tragu, pronađen  upravo kod A.M., sa kojim je optuženi bio u kritično vrijeme.

Također je nedvojbeno da je na vratima pomoćnog objekta, koja su bila predmet obijanja, pronađen trag plave boje, prikazan na fotografijama br. 8, 9, 11 i 12 iz Fotodokumentacije od 21.12.2023.g.,  a koje plave boje je i predmetni pajser prikazan  na fotografijama br. 6, 7, 8, 9, 10, i 11, a što je vidljivo vizualnim opažanjem spomenutih fotografija.

Kada se dakle činjenica da se je optuženi S.D. zajedno sa A.M. nedugo prije  utvrđenja radnje obijanja predmetnog objekta (svega nekoliko minuta) nalazio na udaljenosti od oko 300-400m od kuće oštećenog, da je oštećeni  neposredno prije vidio u svom dvorištu dvije nepoznate osobe sa zimskim kapama na glavama,  koje zimske kape su imali i optuženi i A.M., da je jedna od osoba, koje je oštećeni vidio u svom dvorištu imala jednu najlonsku vrećicu u ruci a da je i A.M. također imao najlonsku vrećicu u ruci kad je zajedno sa optuženim zaustavljen od specijalne policije, da je A.M. kod sebe imao ne samo podoban alat za obijanje (pajser i šarafciger), nego da je optuženi S.D. imao  rukavice, te paper sprej i kapu zvanu fantomku, koji predmeti se koriste  za počinjenje kaznenih djela krađe, činjenicu da je, prema nalazu i mišljenju vještaka od 14.10.2024.g., komparacijom mulažiranog traga skinutog sa okvira ulaznih vrata pomoćnog objekta vlasništvo I.D., sa radnom površinom dostavljenog pajsera-montirača kojeg je kritične prilike u najlonskoj vrećici  držao A.M., utvrđena izvjesna podudarnost opće karakteristike koja se manifestira u približno istoj širini mulažiranog traga koji iznosi 34mm i širini račvaste radne površine pajsera koja je utvrđena u iznosu od 33 mm, a do kojeg odstupanja je moglo doći zbog djelovanja na meku podlogu, kao što je to guma u konkretnom slučaju, činjenicu da je na vratima pomoćnog objekta koja su bila predmet obijanja pronađen trag plave boje, kao i da je plave boje upravo i predmetni pajser, koji je privremeno oduzet od A.M (utvrđeno vizualnim opažanjem  istih na fotogafijama), dovede u vezu ne samo sa činjenicom da je optuženi S.D. kritične prilike bio sa A.M., koji je kriminogena osoba (iz kaznene evidencije proizlazi da je isti više puta osuđivan) nego da je isti kritične prilike zatečen  upravo na udaljenosti od svega 300-400m od kuće gdje je izvršeno obijanje, a koja se nalazi na  području  općine Orašje, koje je gotovo 200 km daleko od mjesta prebivališta optuženog, činjenicu da optuženi u tijeku postupka nije isticao da na ovom području ima rodbinu ili prijatelja, niti bilo kakav razlog zbog kojeg bi se kritične prilike nalazio upravo na ovom području, to po mišljenju suda postoji dovoljno indicija koje čine zatvoreni krug a na temelju kojih se može sa sigurnošću izvesti zaključak da je upravo optuženi S.D zajedno i po prethodnom dogovoru sa njemu poznatom osobom, u vrijeme i u mjestu navedenom kao u izreci presude, došao do  obiteljske kuće vlasništvo I.D., da su zajedno, iskoristivši odsustvo vlasnika, prišli pomoćnoj zgradi u sklopu obiteljske kuće sa njene stražnje strane, da su istu obili na način da su podesnim predmetom-pajserom djelovali na vrata pomoćne zgrade oštećenog I.D., da su ih otvorili i ušli u  predmetni objekat, sve s ciljem da dođu do stvari iz zatvorenih prostorija kako bi oduzimanjem tuđe pokretnine pribavili sebi protivpravnu imovinsku korist, kao i da kritične prilike nisu ništa oduzeli, te da su iz iste izašli i pješice se uputili  Ulicom …, lokalnom cstom zv. “P.” u smjeru marketa “Maxi”. Kako je, dakle, nedvojbeno utvrđeno da je optuženi S.D. kao suizvršitelj obijanjem pokušao doći do stvari iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine sebi pribavi  protupravnu imovinsku korist, to su se  u radnjama istog stekla sva obilježja kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287.st.1.t.”a” KZ F BiH  u svezi sa čl.28. i 31. istog Zakona.

Obzirom da se činjenični opis  kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287.st.1.t. “a” KZ F BiH  u svezi sa čl.28. i 31. istog Zakona u predmetoj optužnici odnosi na dva optužena, da je u tijeku postupka došlo do razdvajanja postupaka, to je sud, ne dirajući u objektivni identitet optužnice,  izvršio korekciju činjeničnog opisa istog  u smislu  da je opisane radnje  prilagodio radnjama jednog optuženog počinjenim u suizvršiteljstvu, pa je u tom pravcu u prvom redu nakon riječi: “po prethodnom dogovoru” dodao riječi: “sa njemu poznatom osobom”, te također u prvom redu riječ: ”došli” zamijenio riječju: ”došao”, dok je u petom redu umjestu riječi: “što su i htjeli” zamijenio riječima: ”što je i htio”. Također, sud je na isti način izmijenio i dio optužnice u stavku četvrtom, pa je tako umjesto riječi: “dakle,  kao saizvršioci, obijanjem pokušali da dođu do stvari iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine pribave sebi protupravnu imovinsku korist” stavio riječi: “dakle,  kao suizvršitelj, obijanjem pokušao da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine pribavi sebi protupravnu imovinsku korist”.

Optuženi S.D. je predmetno kazneno djelo počinio u stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bio sposoban da upravlja svojim postupcima, bio je svjestan da zajedno sa njemu poznatom osobom, dakle u suzvršiteljstvu, na način opisan u činjeničnom opisu predmetne optužnice, poduzima radnje obijanja zatvorenog prostora,  pokušavajući da dođe do tuđih pokretnih stvari, a sve s ciljem kako bi sebi pribavio protupravnu imovinsku korist. Isti je bio svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje.

Nisu utemeljeni navodi branitelja, istaknuti u završnoj riječi, da u konkretnom slučaju  u radnjama za koje se tereti optuženi  nema elemenata  krađe, jer nije došlo do prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na pokretnoj stvari i nije uspostavljen posjed na toj stvari  od strane izvršitelja djela. Branitelj, naime, pojašnjava da je, da bi postojalo kazneno djelo teške krađe u pokušaju, potrebno da je pokušana krađa, a to znači da je pokušano oduzimanje tuđe pokretnine, ako je učinjeno obijanjem, provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka, da se dođe do stvari iza zatvorenih vrata odnosno pod silom ili na neki drugi način, a da, u konkretnom slučaju, kod optuženog  nisu pronađene pokretne stvari, niti su pronađene u blizini kuće ili dvorišta, te da stoga proizlazi da nedostaje radnja učinjenja krivičnog djela krađe. Također navodi da počinitelj predmetnog kaznenog djela treba svojom radnjom prekinuti raniju detenciju dotadašnjeg detentora na toj pokretnoj stvari i zasnovati – uspostaviti svoju detenciju u odnosu na tu stvar, koja je do tada bila u posjedu lica od koga je oduzeta, dok je pokušaj kaznenog  djela krađe  kažnjiv i postoji u slučaju kada je započeto oduzimanje  tuđe pokretne stvari, odnosno kada je započeta – pokušana radnja prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na pokretnoj stvari, a ta radnja nije dovršena i nije uspostavljen posjed na toj stvari od strane izvršioca djela, te da stoga proizlazi da se u konkretnom slučaju ne može raditi o teškoj krađi, niti o teškoj krađi u pokušaju.

Ovakvi navodi branitelja su u potpunosti neutemeljeni a to iz razloga što kazneno djelo Teške krađe iz čl.287.st.1.točka „a“ KZ F BiH čini onaj  tko tuđu pokretninu oduzme drugom s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist i to ako to učini obijanjem, provaljivanjem ili drugim svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni, ormara ili drugih sličnih zatvorenih prostorija ili prostora, a što znači da bitno obilježje  predmetnog kaznenog djela  pored  radnji obijanja, provaljivanja ili drugog svladavanja većih prepreka, jeste  oduzimanje tuđih pokretnih stvari, te da se u tom pravcu  pod oduzimanjem doista podrazumjeva prekid detencije ranijeg držatelja takve pokretne stvari. Međutim, kada dođe do takvog prekida i uspostave novog faktičkog stanja tj. kada izvršitelj uspostavi vlastitu detenciju nad tuđom pokretnom stvari, tada je predmetno kazneno djelo dovršeno. Upravo zato što kritične prilike nije došlo do oduzimanja tuđe pokretne stvari, ali su poduzete sve radnje da do toga dođe (obijanje i ulazak u tuđu zatvorenu prostoriju), to se u konkretnom slučaju i radi o pokušaju predmetnog kaznenog djela. Razlozi zbog kojih je isto ostalo u pokušaju nisu od odlučnog značaja (počinitelj može biti ometen djelovanjem nekog vanjskog faktora ili jednostavno odustati), ali za pokušaj ovoga kaznenog djela, po mišljenju suda ne samo da nije  nužno da počinitelj  ostvari detenciju nad tuđom pokretnom stvari, te da je potom izgubi, nego bi se, naprotiv, u takvom slučaju radilo o dovršenoj krađi a ne o pokušaju iste, a za koji pokušaj se optuženi upravo i tereti.

Obzirom na naprijed navedeno Sud je optuženog S.D. oglasio krivim za kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st. 1. točka. “a” u vezi sa čl. 28. i čl. 31.  Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine, te mu je primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl. 42, čl. 49., čl. 60. i čl. 62. st.1., st.2. i st.3.  Kaznenog zakona Federacije BiH, izrekao uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od  dvije godine.

Prilikom izricanja kazne Sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženog S.D. cijenio činjenicu da je isti obiteljski čovjek (oženjen, otac troje djece), korektno držanje u tijeku postupka, činjenicu da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju, te činjenicu da isti do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije našao.

            Sud je na temelju čl. 57. st. 1. KZ-a F BiH odredio da se optuženom u kaznu zatvora iz uvjetne osude, a u slučaju opoziva iste, uračunava vrijeme za koje je isti lišen slobode i vrijeme koje je proveo u pritvoru i to vrijeme počev od  22.12.2023.g. od 22,00 sata do 15.07.2024.godine.

            Da je optuženi lišen slobode dana 22.12.2023.g. u 22,00 sata proizlazi iz Zapisnika o lišenju slobode S.D., sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, dok iz Rješenja Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 22.12.2023.godine proizlazi da je tada osumnjičenom S.D., a zbog osnovane sumnje  da je počinio kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. t.a. u vezi sa čl. 28. i čl. 31. KZ F BiH, te zbog postojanja razloga propisanih članom 146. st.1. tačka „c“ ZKP F BiH, određen jednomjesečni pritvor koji je počeo teći upravo od naprijed navedenog  časa lišenja slobode. Istim rješenjem je određen pritvor i prema tada osumnjičenom A.M. zbog osnovane sumnje da je  počinio kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“ u vezi sa čl.28. i  čl.31. Kaznenog zakona F BiH u stjecaju sa kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona i zbog postojanja posebnih razloga za pritvor iz člana 146. stav 1. tačka a) i c) Zakona o kaznenom postupku F BiH. Navedeni pritvor je prema optuženom S.D. i A.M. produžen  Rješenjem vijeća ovoga suda  broj 25 0 K 060210 24 Kv 2 od  18.01.2024. godine iz istih razloga, te nakon potvrđivanja predmetne optužnice Rješenjem vijeća ovoga suda broj:  25 0 K 060210 24 Kv 3 od  16.03.2024. godine. Iz Rješenja vanraspravnog vijeća ovog suda broj: 25 0 K 060210 24 Kv 4 od  07.05.2024. godine i broj: 25 0 K 060210 24 Kv 5 od  02.07.2024. godine proizlazi da je vijeće, vršeći kontrolu opravdanosti pritvora, produljilo pritvor prema optuženim A.M. i S.D. iz razloga zbog kojih je pritovor i određen. Da je optuženom S.D. ukinut pritvor te da je isti pušten na slobodu dana 15.07.2024.g. utvrđeno je na temelju podataka ovoga spisa odnosno na temelju Rješenja ovoga suda br. 25 0 K 060210 24 Kv 6 od  15.07.2024.godine.

Slijedom naprijed navedenom, sud je mišljenja da je uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, kaznena sankcija adekvatna prirodi i težini predmetnog kaznenog djela, stupnju odgovornosti optuženog, okolnostima pod kojima je kazneno djelo izvršeno, kao i nastalim posljedicama, te da će se stoga ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja kroz ciljeve generalne i specijalne prevencije. Optuženom nije neophodno izreći kaznu radi zaštite društva od kriminaliteta, jer će, po mišljenju Suda, i sama prijetnja kaznom dovoljno utjecati na optuženog da ubuduće ne čine kaznena djela. Vrijeme provjeravanja je dovoljno dugo, a utvrđena kazna primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i svrhe uvjetne osude.

            Na temelju čl.78. st.1. KZ FBiH optuženom S.D. je izrečena mjera sigurnosti Oduzimanje predmeta, te je odlučeno da se od istog oduzimaju predmeti: crne rukavice, paper sprej i crna kapa tzv. „fantomka“, a koji predmeti su upotrijebljeni za izvršenje kaznenog djela (navedeni predmeti su privremeno oduzeti od optuženog i navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a ŽP, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije, Odjela za istrage broj: 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine).

Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2 točka  „g“ ZKP-a FBiH, sud je optuženog S.D. obvezao da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati  paušal u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana.

Kako oštećeni I.D. u tijeku postupka nije postavio imovinskopravni zahtjev prema optuženom, to sud o istom nije odlučivao.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu Odžak

u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste, putem ovog Suda.

    Zapisničar                                                                                                S u d a c

 Lorena Glavaš                                                                                   Ljubica Oršolić