BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSAVSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U ORAŠJU

Broj: 25 0 K 052830 22 K

Orašje, 07.02.2025. godine

U  IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

            Općinski sud u Orašju, sudac Marko Lukač, uz sudjelovanje zapisničara Ane-Marije Prgić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M.G. zbog kaznenih djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 stavak 3 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 2 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine a sve u svezi sa člankom 54 istoga Zakona, a po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje broj T02 0 KT 007727 21 od 13.04.2021. godine, potvrđenoj dana 13.05.2021. godine, nakon što je glavna i javna rasprava u nazočnosti tužitelja Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje Ostoje Ostoića, optuženog M.G. i njegovog branitelja Dine Dabića, odvjetnika iz Orašja, zaključena dana 05.02.2025. godine, donio je i dana 07.02.2025. godine javno objavio sljedeću   

P  R  E  S U  D U

OPTUŽENI: M.G. zv.“…“, sin I. i majke S.G. r. K., rođen u S.R.Nj., s prebivalištem u O., Ulica …, rođen … godine, po narodnosti Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine, JMB: …, po zanimanju radnik, neoženjen, nema djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, vojsku nije služio, ne vodi se u vojnoj evidenciji kao vojni obveznik, nema imovine, neuposlen, nema mjesečnih primanja, ranije osuđivan i to presudom broj 25 0 K 052609 20 Kps od 07.01.2021. godine Općinskog suda u Orašju zbog kaznenog djela Teška krađa iz članka 287 stavak 1 točka „a“ Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, protiv istog se ne vodi kazneni postupak za drugo kazneno djelo,

           se na temelju članka 299. točka „c“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

OSLOBAĐA   OPTUŽBE

da je:

1.    nakon što ih je prethodno bez ovlaštenja nabavio do dana 20.12.2020. godine u N.S., općina O., u kući u kojoj živi držao 48 sjemenki biljne vrste Cannabis, od kojih je moguće proizvesti opojnu drogu, postupajući time protivno članu 4. stav 2. Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotreba opojnih droga („Sl. glasnik BiH 8/06, 103/08, 51/11“) svjestan da je bez ovlaštenja nabavio i držao materijal namijenjen proizvodnji opojnih droga, što je i htio,

čime bi      počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 3. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

            a na temelju članka 299. točka „a“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine se

OSLOBAĐA   OPTUŽBE

da je:

2.    tokom 2020. i 2021. godine u svojoj obiteljskoj kući u mjestu N.S., općina O. u više navrata stavljao na raspolaganje prostor radi uživanja opojne droge vrste „marihuana“, tako što bi u taj prostor pozivao M.P., T.S. i F.J., ovim osobama stavljao na raspolaganje određene količine „marihuane“, pa su u tim prilikama zajedno uživali tu opojnu drogu, svjestan da se radi o opojnoj drogi čiji je neovlašteni posjed i promet zabranjen, što je i htio,

čime bi       počinio kazneno djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

Na temelju članka 203. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e nj e

Točkom 1 optužnice broj T02 0 KT 007727 21 od 13.04.2021. godine, a koja je potvrđena dana 13.05.2021. godine, optuženom M. G. je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 stavak 3 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i točkom 2 počinjenje kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 2 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16 i 75/17).

Kako je optuženi dana 25.07.2022. godine porekao krivnju za predmetna kaznena djela, sud je dana 09.05.2023. godine, 30.08.2023. godine, 25.07.2024. godine, 09.12.2024. godine, 09.01.2025. godine i 05.02.2025. godine održao glavnu raspravu.

U toku glavne rasprave tužitelj je izveo dokaz ispitivanje svjedoka J.F., P.M. i S.T., vještaka Mevludina Hajdara, te je u spis uložio pismene dokaze i to: pismeni nalaz i mišljenje broj 09-18/2-03-5-360 od 06.04.2021. godine sačinjen u Centru za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Sarajevo, fotodokumentaciju sačinjenu u Policijskoj upravi Odžak broj KOČ-118/20 od 28.12.2020. godine, naredbu za pretresanje Općinskog suda Orašje broj 25 0 K 052830 20 Kpp od 22.12.2020. godine, izvješće o postupanju po naredbi suda sačinjeno u Policijskoj upravi Orašje, Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine, nalog Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 052830 21 Kpp 3 od 01.02.2021. godine, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjena u Policijskoj upravi Orašje, Sektor kriminalističke policije, Odjel za istrage broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od 22.12.2020.godine i zapisnik o pretresanju sačinjen u Policijskoj upravi Orašje, Sektoru kriminalističke policije, Odjel za istrage broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine.

Prilikom ispitivanja svjedoka J.F., P.M. i S.T. tužitelj je koristio i iskaze koje su ovi svjedoci dali u istrazi.

Na glavnoj raspravi održanoj dana 25.07.2024. godine tužitelj je predložio a sud usvojio prijedlog da se u svojstvu svjedoka sasluša I.G. – otac optuženika M.G. – iz N.S., općina O.

Za glavnu raspravu zakazanu za dan 13.08.2024. godine sud svjedoku I.G. nije mogao dostaviti poziv, jer je prema napomeni dostavljača pošte – svjedok I.G. odselio s adrese N.S. Postupajući po dopisu ovoga suda od 13.08.2024. godine Policijska stanica Odžak je svojim dopisom – službenom zabilješkom od 23.08.2024. godine obavijestila sud da je obavljen razgovor s članovima obitelji i susjedima I.G., da isti nemaju kontakt s I.G. otkako je bio u zatvoru i da se isti ne nalazi na području općine O.

Navedenom svjedoku se ni dana 23.10.2024. godine nije mogao uručiti poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 28.10.2024. godine jer je prema napomeni sudskog dostavljača svjedok I.G. odselio s navedene adrese.

Nadalje, uz svoj dopis od 14.11.2024. godine tužitelj je sudu dostavio službenu zabilješku od 16.10.2024. godine policijskog službenika D.K. iz Policijske uprave Odžak, a u kojem je policijski službenik naveo da je u više navrata na terenu u N.S. i u kontaktu s građanima utvrdio da je I.G., rođen ... godine, bio na izvršenju kazne zatvora od 10 mjeseci počev od 12.01.2023. godine, da je kaznu izdržao i napustio Bosnu i Hercegovinu i da se isti po saznanju tog policijskog službenika nalazi u Republici Hrvatskoj na nepoznatoj adresi.

Kako se svjedok I.G. nije mogao pronaći, to je tužitelj na glavnoj raspravi od 09.12.2024. godine predložio da u smislu članka 288 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine pročita i kao dokaz koristi iskaz koji je ovaj svjedok dao u istrazi.

Navedeni prijedlog tužitelja sud je odbio.

Naime, I.G. je otac optuženog M.G. i isti kao tzv. privilegirani svjedok u smislu članka 97. stavak 1. točka „b“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine može odbiti svjedočenje.

Nadalje, člankom 288 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da se iznimno od stavka 1 tog članka zapisnici o iskazima danim u istrazi mogu po odluci suda odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnoj raspravi samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan uslijed važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.

Međutim, po mišljenju ovoga suda, odredba članka 288 stavka 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine nije primjenjiva na privilegirane svjedoke, odnosno svjedoke koji mogu odbiti svjedočenje u svakoj fazi kaznenog postupka. Upravo mogućnost uskraćivanja svjedočenja u svakoj fazi kaznenog postupka ovim svjedocima daje posebni procesni položaj. Stoga je sud zaključio da bi čitanje i korištenje iskaza iz istrage svjedoka I.G. bilo nezakonito zbog čega je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje navedenog dokaza.

Ovakvom odlukom ovaj sud slijedi stajalište Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz rješenja broj 01 0 K 007936 15 Kz 7 od 22.04.2015. godine. 

Nakon odluke suda kojom je odbijen prijedlog tužitelja za čitanje iskaza iz istrage privilegiranog svjedoka I.G., tužitelj je ponovno predložio da se ovaj svjedok neposredno ispita na glavnoj raspravi.

Sud je odbio prijedlog tužitelja kojim je inzistirao i predložio neposredno ispitivanje svjedoka I.G. na glavnoj raspravi.

Naime, iz podataka ovoga spisa proizlazi da se poziv svjedoku I.G. na adresu njegova prebivališta u N.S. nije mogao uručiti, jer je prema napomeni sudskog dostavljača ovaj svjedok odselio s navedene adrese, i da se, s druge strane, ni putem nadležnog policijskog tijela nije uspjelo doći do podatka čak ni o državi u kojoj se nalazi svjedok I.G.

Stoga je sud, nalazeći da bi provjera adrese boravišta svjedoka dovela do znatnog oduženja trajanja ovog kaznenog postupka, odbio prijedlog tužitelja za neposrednim ispitivanjem svjedoka I.G. na glavnoj raspravi.

Nakon što je tužitelj na glavnoj raspravi održanoj dana 09.12.2024. godine u spis uložio pismene dokaze, branitelj optuženika je istakao više prigovora koji se odnose na zakonitost u provođenju istražne radnje pretresa obiteljske kuće I.G.

Odluku o pojedinim prigovornim navodima sud je strankama i branitelju priopćio na glavnoj raspravi održanoj dana 09.01.2025. godine.

Tako je branitelj optuženika na glavnoj raspravi održanoj dana 09.12.2024. godine istakao prigovor da naredba za pretres nema potpis suca.

Sud nalazi da je ova tvrdnja branitelja neutemeljena.

Naime, naredba za pretres u to vrijeme suca za prethodni postupak ovoga suda Joke Radića broj 25 0 K 052830 20 Kpp od 22.12.2020. godine u svojem dnu sadrži ime i prezime suca za prethodni postupak Joke Radića i na istoj se nalazi potvrda kojom je ovlašteni radnik suda potvrdio tj. ovjerio točnost prijepisa tj. da ta naredba predstavlja prijepis izvorne naredbe suca za prethodni postupak. Stoga ovaj sud smatra da je predmetnu naredbu za pretres izdao i potpisao upravo tadašnji sudac za prethodni postupak ovoga suda Joko Radić, čime se navedeni prigovorni navod pokazuje neutemeljenim. U pogledu ovog prigovornog navoda sud dodatno upućuje i na odredbu članka 181 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim je propisano da, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, odluke se priopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su nazočne a dostavom ovjerovljenog prijepisa odluke ako nisu nazočne. Imajući u vidu sadržaj spomenute naredbe suca za prethodni postupak, koja je uložena na prethodnoj glavnoj raspravi od 09.12.2024. godine, jasno je da je ista snabdjevena ovom potvrdom, da ona predstavlja zapravo ovjerovljeni prijepis odluke odnosno izvorne naredbe suca za prethodni postupak ovoga suda.

Nadalje, branitelj je na glavnoj raspravi prigovorio zakonitosti provođenja predmetne radnje pretresa ističući da nije ni pokušano da se naredba uruči osumnjičenom, čime je, po mišljenju branitelja, povrijeđeno njegovo pravo na prisustvo i pravo na branitelja.

 Ni ovaj prigovorni navod nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost provođenja predmetne istražne radnje.

Naime, iz zapisnika o pretresanju Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine proizlazi da je pretres izvršen u obiteljskoj kući u N.S. vlasnik koje je I.G. a koju, prema tom zapisniku, koristi M.G., da je pretresu prisutan vlasnik kuće I.G. i da je vlasniku kuće I.G. predan primjerak naredbe za pretres, a iz čega sud zaključuje da osumnjičeni M.G. u vrijeme poduzimanja navedene radnje nije bio prisutan u kući vlasnika I.G. i da mu se zbog toga i nije mogla uručiti naredba za pretres. Nadalje, u spomenutoj naredbi za pretres je navedeno da će se naredba za pretres predati osobi kod koje će se izvršiti pretres te da ovlaštene službene osobe mogu izvršiti naredbu i bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana sumnja da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. Imajući u vidu činjenicu da tada osumnjičeni M.G. fizički nije bio prisutan u mjestu i vrijeme kada je vršena istražna radnja pretresanja kuće koja je bila vlasništvo njegovog oca I.G., činjenicu da su ovlaštene službene osobe naredbu za pretres predale vlasniku kuće u kojoj je trebalo izvršiti radnju pretresanja, činjenicu da se traženi predmeti važni za kazneni postupak – droga, a s obzirom na svoju prirodu, mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne pronađu i ne oduzmu, ovaj sud zaključuje da su ovlaštene službene osobe pravilno i zakonito postupile kad su pretres izvršile i bez prethodne predaje naredbe za pretres tada osumnjičenom M.G.

Dalje je branitelj prigovorio da potvrda o oduzimanju predmeta nema „pravni osnov“, pri čemu branitelj nije dao svoje tumačenje ili obrazloženje navedenog izraza „pravni osnov“, zbog čega ovaj sud navedeni prigovorni navod optuženikovog branitelja nije mogao ispitati u smislu provjere zakonitosti provođenja predmetne istražne radnje.

Branitelj je zatim u prigovoru naveo da svjedoci nisu potpisali svaku stranu zapisnika, čime, zapravo, branitelj smatra da su svjedoci morali potpisati svaku stranu zapisnika o pretresu i da izostanak potpisa svake strane zapisnika o pretresu čini radnju pretresa nezakonitom.

Ovakvo stajalište branitelja optuženika nije utemeljeno.

Sud najprije nalazi da branitelj nije ukazao na odredbu Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje da svjedoci radnje pretresa potpisuju svaku stranu zapisnika sačinjenog povodom navedene istražne radnje. Nadalje, člankom 74 stavak 4 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da pretrazi stana i ostalih prostorija ili osobe nazoče dva punoljetna građanina kao svjedoci, da će se svjedoci prije početka pretrage upozoriti da paze kako se obavlja pretraga te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije točan. Iz ove odredbe ne proizlazi zaključak da svjedoci radnje pretresa moraju potpisati svaku stranu zapisnika o pretresanju kako to smatra branitelj optuženika. S druge strane, člankom 168 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a koji je članak zapravo regulirao i općenito što treba sadržavati zapisnik, propisano je da zapisnik potpisuje ispitana osoba i da ispitana osoba, ako se zapisnik sastoji od više listova, potpisuje svaki list, dok je stavkom 3 istog članka propisano da će se na koncu zapisnika potpisati tumač ako ga je bilo, svjedoci čija je nazočnost obvezna pri poduzimanju istražnih radnji, a pri pretrazi i osoba koja je pretražena ili čiji je stan pretražen. Iz ovih odredbi jasno proizlazi da svaki list zapisnika, ako se zapisnik sastoji od više listova, potpisuje samo osoba koja se ispituje, a što može biti osumnjičeni, optuženi ili svjedok. Kako se u konkretnom slučaju nije radilo o svjedoku koji se ispituje nego o svjedocima čija je nazočnost pri poduzimanju radnje pretresa stana i prostorija obvezna u smislu članka 74 stavak 4 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, to ne postoji obveza da svjedoci navedene istražne radnje potpisuju svaki list zapisnika o pretresanju.

 Zakonitost radnje pretresanja branitelj je osporio navodom da u naredbi za pretresanje nije navedena svrha pronalaska materije za proizvodnju opojne droge nego samo opojna droga, a da sjemenke nisu opojna droga nego materija iz koje se proizvodi.

Ni ovaj prigovorni navod nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost istražne radnje pretresanja obiteljske kuće izvršene dana 22.12.2020. godine.

 Naime, u naredbi za pretres suca za prethodni postupak ovoga suda broj 25 0 K 052830 20 Kpp od 22.12.2020. godine je naznačeno da je svrha pretrage pronalazak opojne droge tipa heroin, marihuana i drugih opojnih droga, medikamenata koji u sebi sadrže psihotropne tvari, mobilnih telefona i SIM kartica koje se koriste za komunikaciju te drugih predmeta važnih za kazneni postupak a zbog osnova sumnje da je osumnjičeni M.G. počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Kako sjemenke predstavljaju materijal iz koje se može dobiti opojna droga odnosno materijal namijenjen za proizvodnju opojnih droga, kako izrada, nabavka, posredovanje ili davanje na upotrebu opreme, materijala ili supstance za koje se zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga predstavlja jedan od oblika kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a što je propisano stavkom 3 istog članka, to nije bila zapreka da ovlaštene službene osobe postupe na način kako je to propisano člankom 76 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim je propisano da će se, ako se pri pretrazi stana, prostorije odnosno osobe, nađu predmeti koji nemaju veze s kaznenim djelom zbog kojeg je izdan nalog o pretrazi ali upućuju na drugo kazneno djelo, oni opisati u zapisniku i privremeno oduzeti a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda.

Zakonitost u provođenju predmetne istražne radnje pretresa obiteljske kuće I.G. branitelj optuženika dovodi u pitanje i tvrdnjom da nema konkretnih razloga i dokaza ni u naredbi niti na licu mjesta iz kojih proizlazi da će se predmeti uništiti pa da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme.

Ni ovaj prigovorni navod nije doveo u pitanje zakonitost u izvršenju navedene istražne radnje.

Naime, točan je navod branitelja optuženika da je predmetnom naredbom za pretres dana mogućnost da se pretres može izvršiti bilo kojeg dana u tjednu i u bilo koje doba dana ili noći. Ovakvo postupanje suca za prethodni postupak, tj. davanje u naredbi za pretres ovlaštenim službenim osobama da pretres mogu izvršiti bilo kojeg dana u tjednu i u bilo koje doba dana ili noći, u skladu je s člankom 72 točka „g“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. To iz razloga što je svrha pretrage bila pronalazak opojne droge i drugih predmeta koji se mogu dovesti u vezu s počinjenjem kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a koji se predmeti mogu lako i brzo skloniti ili uništiti, posebno kada se ima u vidu priroda takvih predmeta i svrha zbog koje ih neka osoba drži kod sebe. Osim toga, predmetni zapisnik o pretresanju od 22.12.2020. godine Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske jasno ukazuje da su ovlaštene službene osobe ovu radnju pretresa započele dana 22.12.2020. godine, a koji dan u tjednu je srijeda, u 15,50 sati i završile istoga dana u 16,43 sati, a što je u skladu s člankom 72 točka „g“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem se u nalog za pretres unosi uputa da se nalog ima izvršiti između 06,00 sati i 21,00 sati.

U svojem prigovoru branitelj ističe da nije vršeno otvaranje predmeta, da ni osumnjičeni ni nitko drugi nije bio prisutan otvaranju i da vještačena i oduzeta materija nije ista pošto se iz potvrde i nalaza vještaka ne može utvrditi da je riječ o istim stvarima.

Sud i ovaj prigovorni navod branitelja optuženika odbija kao neutemeljen.

Naime, člankom 82 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je predviđeno da će se nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije u zapisniku popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda, dok je stavkom 2 istog članka propisano da će se predmeti i dokumentacija, čiji popis nije moguć, staviti u omot i zapečatiti. Iz ovih odredbi Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine jasno proizlazi da se privremeno oduzeti predmeti stavljaju u omot i omot pečati samo onda ako popis tih predmeta nije moguć, odnosno ako se privremeno oduzeti predmeti ne mogu individualizirati, tj. opisati po svojim karakteristikama. U konkretnom slučaju su ovlaštene službene osobe, a s obzirom na prirodu pronađenih predmeta, imale mogućnosti jasno naznačiti o kakvim predmetima se radi, pa je tako u zapisniku o pretresanju navedeno da je pri pretresu pronađena i privremeno oduzeta jedna pvc kutija bijele boje okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „Odens“ Made in Sweden u kojoj se nalazilo 48 sjemenki. Stoga sud zaključuje da u konkretnom slučaju ovlaštena službena osoba nije imala potrebu postupati na način kako je to propisano stavkom 2 članka 82 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a zbog čega i nije bilo potrebe za otvaranjem i pregledom privremeno oduzetih predmeta u smislu članka 85 stavak 1 istog Zakona.

 S tim u svezi se paušalnom i ničim dokazanom pokazuje i tvrdnja optuženikovog branitelja da vještačena i oduzeta materija nije ista jer da se iz potvrde i nalaza vještaka ne može utvrditi da je riječ o istim stvarima.

Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je prilikom vršenja pretresa oduzeta „jedna pvc kutija bijele boje okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „odens Made in Sweden“ u kojoj se nalazilo 48 sjemenki“, dok iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Federalne uprave policije Sarajevo od 06.04.2021. godine proizlazi da je na ispitivanje dostavljena kuverta u kojoj je prisutna najlonska kesa na kojoj je ispisano ime Grgić Mato, da se u najlonskoj kesi nalazi plastična kutija bijele boje na kojoj se nalazi fabrički natpis „Odens MADE IN SWEDEN“ koja sadrži 48 sjemenki čija neto masa iznosi 0,594 grama. Iz ovoga sud jasno zaključuje da je na vještačenje dostavljena upravo ona materija – 48 sjemenki koje su se nalazile u plastičnoj kutiji – koja je pronađena i privremeno oduzeta prilikom vršenja navedene radnje pretresa u kući Ive Grgića, čime se neutemeljenim pokazuje tvrdnja branitelja da oduzeta i vještačena materija nije ista.

 Radnju pretresanja branitelj optuženika osporava i navodom da predmeti nisu pohranjeni u sud, tj. da nije postupljeno na način kako je to propisano člankom 77 stavak 4 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, tim člankom je propisano da će sudac nakon primitka stvari oduzetih na temelju naloga o pretrazi zadržati predmete pod nadzorom suda do dalje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naloga ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naloga.

S obzirom na ovakav prigovorni navod istaknut na glavnoj raspravi održanoj dana 09.12.2024. godine, tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj dana 09.01.2025. godine u spis uložio nalog broj 25 0 K 052830 20 Kpp 2 od 23.12.2020. godine suca za prethodni postupak ovoga suda Joke Radića, a u kojem je navedeno: „određuje se čuvanje i deponiranje privremeno oduzetih predmeta u Općinskom sudu u Orašju – Odsjeku za opće i računovodstveno – materijalne poslove (blagajni suda) po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije, Odjela za istrage broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine i to: plastična prozirna vrećica u kojoj se nalazi bijela okrugla pvc kutija sa natpisom „Odens“ made in Sweden zajedno sa aktom MUP-a ŽP broj KOČ-118/20“.

Iz priloženog naloga proizlazi da se radi o nalogu koji je donio sudac za prethodni postupak ovoga suda Joko Radić i to dana 23.12.2020. godine u spisu broj 25 0 K 052830 20 Kpp 2 a u kojem nalogu je točno označeno i navedeno da se određuje čuvanje i deponiranje privremeno oduzetih predmeta. Iz ovoga jasno proizlazi da su privremeno oduzeti predmeti dostavljeni sucu za prethodni postupak i da je sudac donio odluku o čuvanju privremeno oduzetih predmeta pronađenih prilikom pretresa kuće Ive Grgića od 22.12.2020. godine.

Obrana nije imala prijedloga za izvođenje dokaza.

Nakon izvođenja dokaza tužitelj je izvršio izmjenu optužnice tako što je u točki 1 činjeničnog opisa kaznenog djela u trećem redu iza riječi „Cannabis“ unio riječi „od kojih je moguće proizvesti opojnu drogu, postupajući time protivno članu 4 stav 2 Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl. glasnik BiH 8/06, 103/08, 51/11)“, u trećem redu iza riječi „svjestan da je“ unio riječi „bez ovlaštenja“ i tako što je u točki 2 optužnice iza riječi „zabranjen“ unio riječi „što je i htio“.

Ovakvoj izmjeni optužnice branitelj optuženika se usprotivio ističući da ista nema veze s rezultatima dokaznog postupka.

Sud je prihvatio ovako izmijenjenu optužnicu.

Naime, člankom 290 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da tužitelj može, ako ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se činjenično stanje izneseno u optužnici izmijenilo, do okončanja dokaznog postupka izmijeniti optužnicu. Dakle, članak 290 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine omogućava tužitelju da do okončanja dokaznog postupka izmijeni optužnicu, a prema stavu Vrhovnog suda Federacije BiH izraženom u odluci broj Kž 550/05 od 22.06.2006. godine koja je objavljena u Biltenu broj 1/2006, tužitelj može izmijeniti optužnicu bez obzira što za takvu procesnu radnju nije imao izvor uporišta u izvedenim dokazima na glavnoj raspravi. Za takvu izmjenu je tužitelju dovoljna njegova subjektivna ocjena izvedenih dokaza. U konkretnom slučaju je tužitelj uvođenjem blanketnog propisa izmijenio činjenični opis djela optužnice koji nije imao za posljedicu izmjenu pravne kvalifikacije kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret, nisu izmijenjene radnje učinjenja kaznenog djela za koje se optuženi tereti, a niti je takvim postupanjem od strane tužitelja otežan procesni položaj optuženika M.G. Pri tome, između ranije optužnice i opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima jer se izmjena optužnice kretala u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta.

Ovakvom odlukom ovaj sud slijedi stajalište Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izraženo u presudi broj 03 0 K 009714 15 Kž od 11.10.2017. godine.

Točkom 1 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice je optuženiku M.G. stavljeno na teret da je nabavio i do dana 20.12.2020. godine u N.S., općina O., u kući u kojoj živi, držao 48 sjemenki biljne vrste Cannabis, od kojih je moguće proizvesti opojnu drogu, da je time postupio protivno članku 4 stavak 2 Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, da je bio svjestan da je bez ovlaštenja nabavio i držao materijal namijenjen proizvodnji opojnih droga i da je to i htio.

Dokaze izvedene na glavnoj raspravi sud je cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi i na temelju takve ocjene dokaza donio presudu kojom je optuženika M.G. oslobodio da je počinio kazneno djelo opisano u točki 1 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice.

Iz zapisnika o pretresanju broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske proizlazi da su ovlaštene službene osobe istoga dana izvršile pretres obiteljske kuće u N.S. vlasnika I.G., da su pretres izvršile na temelju naredbe broj 25 0 K 052830 20 Kpp Općinskog suda u Orašju i da je prilikom pretresa pronađena jedna pvc kutija bijele boje okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „Odens“ Made in Sweden u kojoj se nalazilo 48 komada sjemenki te da je pretres izvršen u prisustvu vlasnika kuće I.G.

Iz dokaza izvedenog na glavnoj raspravi sud je dalje utvrdio da su ovlaštene službene osobe prilikom provođenja ove istražne radnje postupile na način kako je to propisano člankom 77 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, tako što je nakon privremenog oduzimanja sjemenki ovlaštena službena osoba napisala i potvrdu u kojoj je navela oduzete predmete i kao sud koji je izdao naredbu označila Općinski sud u Orašju. Ovakav zaključak proizlazi iz potvrde broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske.

Nadalje, predmetne sjemenke su bile predmet vještačenja izvršenog u Centru za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Federalne uprave policije Sarajevo. U pismenom nalazu i mišljenju od 06.04.2021. godine se navodi da je na ispitivanje dostavljena koverta u kojoj je prisutna najlonska kesa na kojoj je ispisano ime G.M., da se u najlonskoj kesi nalazi plastična kutija bijele boje na kojoj se nalazi fabrički natpis „oden's, MADE IN SWEDEN“ koja sadrži 48 sjemenki neto mase 0,594 grama, da je pregledom kutije konstatirano da osim sjemenki u istoj nisu prisutni tragovi drugih dijelova biljke koji bi mogli biti podvrgnuti kemijskom vještačenju i da iz tog razloga nije vršeno hemijsko ispitivanje uzorka imajući u vidu činjenicu da sjemenke biljne vrste Cannabis ne sadrže psihoaktivne komponente, da je ispitivanje sjemenki vršeno vizualnim pregledom uz upotrebu optičkih pomagala i da su na taj način definirane morfološke karakteristike predmetnih sjemenki, da je vizualnim pregledom konstatirano da su sjemenke međusobno izrazito slične a da se sličnost ogleda u njihovoj boji, veličini i obliku, da se radi o sjemenkama smeđezelene boje, približno jajolikog oblika, dužine 4-5 milimetara i prečnika 3-4 milimetra te da se na površini vanjske pokožice uočavaju šare nepravilnog oblika. U mišljenju se navodi da ispitivane sjemenke po svojim morfološkim karakteristikama predstavljaju sjemenke biljne vrste Cannabis, da se iste, s obzirom da ne sadrže psihoaktivne komponente, ne nalaze na popisu opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora iz Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga. U direktnom ispitivanju pak na glavnoj raspravi vještak Mevludin Hajdar je, nakon izlaganja sadržaja pismenog nalaza i mišljenja, na pitanje tužitelja da li predmetne sjemenke predstavljaju sredstvo pomoću kojeg se može vršiti uzgoj i proizvodnja biljke Cannabis, istakao da se sjemenke mogu uzgajati za uzgoj biljke, odnosno da se može zasijati i da će iz sjemenke narasti nova biljka.

Imajući u vidu pismeni nalaz i mišljenje te usmeno izlaganje vještaka Mevludina Hajdara na glavnoj raspravi, sud je izveo zaključak da predmetne sjemenke predstavljaju materijal namijenjen za proizvodnju opojne droge.

Sud, međutim, nalazi da ni jednim dokazom izvedenim na glavnoj raspravi nije dokazano da je predmetne sjemenke nabavio i držao upravo optuženi M.G.

Naime, ni jednim dokazom izvedenim na glavnoj raspravi nije dokazano u kojoj kući u N.S. je u 2020. godini živio optuženi M.G., a posebno nije van svake razumne sumnje dokazano da je optuženi M.G. stvarno živio u kući svoga oca I.G. na kućnom broju ….

Dalje, prilikom vršenja radnje pretresanja kuće vlasnika I.G. u mjestu N.S., općina O., bio je prisutan samo vlasnik kuće I.G. a ne i optuženi M.G.

Nadalje, iz zahtjeva za izdavanje naredbe (za pretresanje) Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske od 21.12.2020. godine proizlazi da je „predmet pronalaženja opojna droga tipa Heroin, opojna droga tipa Marihuana i druge opojne droge, medikamenti koji u sebi sadrže psihotropne tvari, mobilni telefoni, SIM kartice koje se koriste za komunikaciju“, a zbog sumnje da je osumnjičeni počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, jer su policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske, kako se to tvrdi u točki 4 predmetnog zahtjeva, raspolagali informacijama da isti vrši prodaju opojne droge te da je sklon vršenju kaznenih djela („teški krađa“).

Navedeni predmeti za koje su ovlaštene službene osobe sumnjale da ih drži optuženi M.G., jasno opisani u spomenutom zahtjevu, označeni su kao svrha pretrage i u naredbi za pretresanje broj 25 0 K 052830 20 Kpp od 22.12.2020. godine suca za prethodni postupak ovoga suda.

Iz ovoga sud jasno zaključuje da ovlaštene službene osobe Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske nisu imale saznanja i da nisu zahtijevale pretragu niti da je Općinski sud u Orašju izdao naredbu radi pronalaženja sjemenki biljne vrste Cannabis.

Ovakva činjenična utvrđenja suda: da nije dokazano da je optuženi M.G. u 2020. godini stvarno živio u kući svoga oca u N.S. na kbr. …; da je prilikom vršenja radnje pretresanja ovoj radnji bio prisutan vlasnik kuće I.G.; da policijski službenici u vrijeme podnošenja zahtjeva nisu imali saznanja da optuženi M.G. posjeduje sjemenke biljne vrste Cannabis, ozbiljno dovode u sumnju tvrdnju optužnice da je sjemenke pronađene prilikom pretresa „držao“ upravo optuženi M.G. S druge strane, ni jedan dokaz izveden na glavnoj raspravi nije ni kao indicija niti kao dokaz van svake razumne sumnje potvrdio navedeni činjenični navod prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice – da je optuženi M.G. do dana 22.12.2020. godine u kući svoga oca držao sjemenke biljne vrste Cannabis.

Stoga je sud, nalazeći da dokazima izvedenim na glavnoj raspravi nije dokazano da je optuženi M.G. počinio kazneno djelo opisano u točki 1 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice, optuženika M.G. primjenom članka 299 točka „c“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine oslobodio optužbe da je počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 stavak 3 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Točkom 2 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice je optuženiku M.G. stavljeno na teret da je u 2020. i 2021. godini u svojoj obiteljskoj kući u N.S., općina O., u više navrata stavljao na raspolaganje prostor radi uživanja opojne droge vrste marihuana P.M., S.T. i J.F., da je ovim osobama stavljao na raspolaganje određene količine marihuane i da su u tim prilikama zajedno uživali tu opojnu drogu, te da je bio svjestan da se radi o opojnoj drogi čiji je neovlašteni posjed i promet zabranjen, a što je i htio. Tužitelj je našao da je na opisani način optuženi M. G. počinio kazneno djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 2 u svezi sa stavkom 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

Primjenom odredbe članka 299 točka „a“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, sud je optuženika M.G. oslobodio optužbe da je počinio predmetno kazneno djelo iz sljedećih razloga.

Naime, osnovni oblik kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a i kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz stavka 2 istog članka, počinjenje kojeg je stavljeno na teret optuženiku M.G., kazneno je djelo s blanketnom dispozicijom, odnosno tzv. blanketno kazneno djelo. To iz razloga što zakonsko biće ovog kaznenog djela u Kaznenom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine nije u potpunosti određeno pa zakon u pogledu potpune određenosti ovog kaznenog djela upućuje na neke druge propise. Dakle, blanketni propis upotpunjuje dispoziciju zakonskog opisa kaznenog djela jer bi, u protivnom, nedostajalo biće tog kaznenog djela koje bi izražavalo u čemu se sastoji zabranjeno ponašanje. U konkretnom slučaju, biće kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine pored radnje izvršenja – stavljanje na raspolaganje prostorija – obuhvaća i element tog kaznenog djela – droga.

Člankom 16 stavak 1 Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 8/06) je propisano da popis opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora donosi Vijeće ministara.

Člankom 17 stavak 1 istog Zakona je propisano da se opojne droge, psihotropne tvari, biljke iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursori te njihovi pripravci u Popisu razvrstavaju u tablice I, II, III i IV, ovisno o nadzornim mjerama koje se na njih primjenjuju.

Člankom 18 stavak 1 istog Zakona je propisano da se tvari i biljke iz članka 17 stavak 1 toga Zakona uvrštavaju u Popis pod svojim internacionalnim nezaštićenim nazivom ili, ako to nije moguće, pod svojim znanstvenim nazivom.

Člankom 95 Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga je propisano da iznimno od odredbe članka 16 iz tog Zakona, prvi popis opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora predviđen tim Zakonom donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, zajedno s donošenjem tog Zakona, a što je i učinjeno objavljivanjem u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8 od 07.02.2006. godine tako što je, uz navedeni Zakon, u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ objavljen Popis opojnih droga. To pak znači da se pod opojnom drogom u smislu članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ima smatrati samo ona materija koja se nalazi na Popisu – Listama – opojnih droga u Tabeli I (zabranjene tvari i biljke), Tabeli II (tvari i biljke pod strogom kontrolom) i Tabeli III (tvari i biljke pod kontrolom).

U činjeničnom opisu djela iz točke 2 predmetne optužnice se tvrdi da je optuženi M.G. stavljanjem na raspolaganje prostora omogućio više osoba da uživaju „opojne droge vrste marihuana“.

Ovakav činjenični opis ne sadrži internacionalni nezaštićeni naziv opojne droge ni znanstveni naziv u smislu članka 18 stavak 1 Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga odnosno u činjeničnom opisu nije navedeno koju opojnu drogu iz Liste opojnih droga Tabele I, ili Tabele II ili Tabele III su druge osobe uživale u prostoru koji im je na raspolaganje stavio optuženi M.G.

Iz ovoga slijedi da činjenični opis djela iz točke 2 predmetne optužnice ne sadrži bitno obilježje kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, tj. ne sadrži naziv materije koja predstavlja opojnu drogu razvrstanu u neku od Lista opojnih droga propisanih u Tabeli I, Tabeli II ili Tabeli III, odnosno ne sadrži blanketni propis koji upotpunjuje biće predmetnog kaznenog djela.

Kako opis djela iz točke 2 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice ne sadrži opis bitnog zakonom propisanog obilježja kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, to djelo za koje se M.G. optužuje nije zakonom propisano kao kazneno djelo.

Kako, dakle, činjenični opis djela iz točke 2 predmetne optužnice ne sadrži blanketni propis koji bi upotpunio dispoziciju zakonskog opisa predmetnog kaznenog djela, odnosno bitan element predmetnog kaznenog djela – droga, to je sud na temelju članka 299 točka „a“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine optuženog M.G. oslobodio optužbe za kazneno djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 2 u svezi sa stavkom 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, jer djelo za koje se M.G. optužuje, i to onako kako je ono opisano u predmetnoj optužnici, zakonom nije propisano kao kazneno djelo.

Pri svemu ovome sud je imao u vidu i odredbu članka 305 stavak 7 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a iz koje proizlazi da je sud dužan, između ostaloga, određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim. Međutim, kada sud donosi oslobađajuću presudu temeljem članka 299 točka „a“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine gore navedeno obrazlaganje koje činjenice iz kojih razloga smatra dokazanim, pokazuje se nepotrebnim jer sud i ne dolazi do ove faze, pošto se oslobađajuća presuda donosi iz razloga što samo djelo za koje se optuženik optužuje nije zakonom propisano kao kazneno djelo. Ovakvo stajalište ovoga suda slijedi i stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: „U slučajevima donošenja oslobađajuće presude na temelju članka 299 točka a ZKP FBIH, sud se u obrazloženju presude ne bavi ocjenom dokaza s aspekta utvrđivanja postojanja činjenica od odlučnog značaja koje strukturišu elemente bića kaznenog djela koje je predmet optužbe jer takva struktura obrazloženja oslobađajuće presude bi bila nužna da je ta presuda donesena po osnovu iz točke c istog zakonskog propisa, koji se ogleda u tome da nije dokazano da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen. Sud je dužan u obrazloženju presude navesti razloge za takav zaključak preciziranjem na jasan i nedvosmislen način koji elementi bića kaznenog djela nisu sadržani u činjeničnom opisu dispozitiva optužnice.“

Isto tako, u presudi broj 87 0 K 025793 20 Kžž od 15.06.2021. godine Vrhovnog suda Republike Srpske je navedeno: „Imajući u vidu da je zakonski osnov po kome je donesena pobijana presuda, sadržan u odredbama člana 298 tačka a) ZKP RS i manifestuje se u tome da djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo (prema činjeničnom opisu djela u dispozitivu optužnice), irelevantni su argumenti žalbe zasnovani na tvrdnji da je činjenično stanje pogrešno ili nepravilno utvrđeno. Ovo iz razloga što donošenje oslobađajuće presude po osnovu člana 298 tačka a) ZKP RS obvezuje sud da u obrazloženju presude navede razloge za takav zaključak, preciziranjem na jasan i nedvosmislen način koji elementi bića krivičnog djela nisu sadržani u činjeničnom opisu dispozitiva optužnice. Pri tome se sud u obrazloženju presude ne bavi ocjenom dokaza s aspekta utvrđivanja postojanja činjenica od odlučnog značaja koje struktuišu elemente bića krivičnog djela koje je predmet optužbe, jer takva struktura obrazloženja oslobađajuće presude bi bila nužna da je ta presuda donesena po osnovu iz točke v) istog zakonskog propisa, koji se ogleda u tome da nije dokazano da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen.“

Troškovi ovoga kaznenog postupka se sastoje od putnog troška u iznosu od po 37,00 KM za svjedoke P.M., J.F., nagrade i nužnih izdataka branitelja koji su optuženiku bili postavljeni po službenoj dužnosti i paušala. Kako je optuženi M.G. oslobođen optužbe, to navedeni troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a kako je to propisano člankom 203 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom

sudu u Odžaku u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema

pismenog otpravka presude, a putem ovoga suda.

       Zapisničar                                                                                           Sudac

   Ana-Marija Prgić                                                                             Marko Lukač